Zašto starimo i zašto to ne moramo
Donosimo pregled istraživanja Dr. Davida Sinclaira, profesora genetike s Medicinskog fakulteta na Harwardu (SAD). Dr. Sinclair je doktorirao molekularnu genetiku.
Svoja istraživanja starosti počeo je na Harvardu prije dvadeset godina. Sa pedeset, koliko ih sada ima, shvatio je svoja njegova istraživanja može primijeniti i na sebe jer se nalazi u životnom razdoblju kada ljudsko zdravlje počinje opadati fizički, zdravstveno i mentalno. Starenje je normalan proces u našem i iako je neminovno, teško se mirimo s činjenicom sljedeće faze – smrti.
Međutim, tema ovog govora nije smrt, nego nada u pokušaj prevencije bolesti u posljednjih desetak godina života. Mogućnost postizanja bolje kvalitete života i njegovo produljenje promjenama načina liječenja ljudi. Neupitna je želja svakog pojedinca biti vitalan i zdrav i održati funkcionalnost što je duže moguće. Danas se starenje ne smatra zdravstvenim stanjem.
Medicina objašnjava bolesti kao disfunkciju tijekom vremena koja onemogućava procese u organizmu. Razlog što starenje još nije priznato kao zdravstveni problem je jer je obuhvaćen postotak preko 50% ljudi i prihvaćamo kao prirodno. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) je ove godine priznala starost kao zdravstveno stanje, čime je ostvaren golemi napredak u shvaćanju starenja. Napredne tehnologije budućnosti omogućiti će nam zaustavljanje različitih oboljenja i mogućnosti njihovih dobivanja. Nove spoznaje na molekularnim razinama organizma omogućit će nam i usporavanje starenja.
Što uzrokuje starenje?
Starenje je jednostavni gubitak informacija. Postoje dva tipa informacija koje naše tijelo prima. Te informacije su: genetske (nasljedne) i epigenetske (one koje upravljaju genetskim paketima) informacije. Sve naše stanice imaju isti genom ali ono što određuje staničnu svrhu je epigenom, pa tako razlikujemo stanice jetre ili stanice mozga.
Prema dr. Sinclaru epigenom je uzrok starenja. Epigenom je software naših stanica, a genom je njihov kompjuter ili hardware. Istraživanja su pokazala da se tijekom starenja događaju primjene na stanicama koje zapravo, gube svoj „identitet“, postajući drugačiji tipovi stanica. Stanice gube svoje epigenomske informacije te se pojavljuju pojave kao npr. gubitak pamćenja, vida i sl.
Pitanje je da li se originalni sustav može resetirati, postoji li backup kojemu možemo pristupiti i vratiti početnu strukturu mlade stanice. Analogija koju si možemo predočiti predstavljena je dvama CD diskovima. Jedan je u potpunosti nov, a drugi je istrošen i izgreben. Drugi disk na sebi ima pohranjene sve informacije kao i prvi disk, no laserski čitač, koji bi trebao pretvoriti te informacije u pr. glazbu to nije u stanju obaviti, jer je na mjestima oštećenja došlo do gubitka informacija. Pomoć u reprodukciji zapisa drugog diska moguća je poliranjem ili čišćenjem. Možda je moguće nešto slično napraviti i našem tijelu i omogućiti našem tkivu i organima da odsviraju „još jednom simfoniju naše mladosti“.

Photo by Philippe Leone on Unsplash
Provedena istraživanja
Dr. Sinclair pokazao je svoj rad na laboratorijskim miševima. Jednojajčani blizanci, istog genoma. Djelujući na genom, potičući epigenom da napravi prilagodbe, oštetio je „cd“ jednoga od njih. Miš koji je tretiran, jednostavno je ostario. Sijeda dlaka, lošija pokretljivost, naborana koža, organi koji izgledaju staro. Ovakav pokus napravili su istražujući procese razaranja DNK strukture od strane slomljenih kromosoma i posljedično gubljenje staničnog identiteta.
Znanstvenik tvrdi: ukoliko se nešto može na ovaj način dodati organizmu, sigurno postoji način i kako mu to oduzeti.
Također, smatra da su ovakvi eksperimenti značajni za pronalazak načina liječenja Alzheimerove bolesti. Naime u laboratorijima se danas koriste miševi stari godinu dana, no kako je poznato da se bolest javlja u starijoj dobi, rezultati ispitivanja na starijoj životinji biti će vjerodostojniji. Ono što je interesantno u ovom pokusu je mogućnost djelovanja ubrzanja starenja samo dijela životinje. Pokus je napravljen utjecajem na starenjem mozga. Kao rezultat pojavila se demencija, ali pravo pitanje je da li i drugi dijelovi tijela stare ako je mozak ostario?
Ovakvim ispitivanjima omogućeno je teoretski točno određivanje stope starenja iz uzorka krvi ili briseva sline, matematičkim algoritmima sa 100% tnom sigurnošću. Svi starimo. Starenje počinje začećem ploda. Praćenje stope starenja daje saznanja o stanju stanica pojedinca i ciljano, stanju epigenoma.
Prenošenje informacija u stanicama slično je prenošenju informacija na internetu. Ako se informacija između pošiljatelja i primatelja izgubi, ne treba brinuti jer postoji podrška koja služi za povrat izgubljene informacije. Ako se ova analogija primjeni na naše tijelo, mogao bi se uzeti stari epigenom i resetirati ga kako bi bio ponovo mlad. Ali znanstvenici još nisu otkrili što je podrška unutar stanice. Pošiljatelj u ovom slučaju bio bi oplođeno jajašce, primatelj je naše tijelo u budućnosti.
Laboratorijskim ispitivanjem dr. Sinclair postigao je obnovu očnog živca reprogramiranjem retine staroga miša, što bi moglo biti značajno za liječenje starosne dioptrije ili glaukoma. Nervne stanice su se „sjetile“ svoje funkcije (više nisu bile polustanice kože) a starom je mišu vraćen vid. No, pravi mehanizmi pokretanja još nisu u potpunosti vidljivi, a rezultati oporavka retine ovisni su o enzimima unutar DNK jedinke.
Način na koji stabilizirati epigenom našeg organizma pronađen je u kemijskoj supstanci NMN ( nikotinamid mononukleotid). Dijabetičarima poznata supstanca metaformin koja sprječava bolest i usporava starenje, rapamicin (otrovan), resveratrol, itd. Preporuka dr. Sinclara što učiniti je jesti rjeđe. Nakon faze navikavanja organizma i tjelovježbe u toku ovakve ishrane čovjek bi se trebao osjećati bolje.
Budućnost donosi spoznaje (a možda i ostvarenja) mogućih „reseta“ organizma. Uz pomoć injekcije ili tablete stari organizam ponovo postaje mlad, po nekoliko puta. Nije pitanje da li će se to dogoditi nego kad će se to početi primjenjivati.
Ovaj zanimljiv govor možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=9nXop2lLDa4
Za 3L piše: Alenka Marušić
Napomena:
Objavljene informacije su isključivo informativnog karaktera. Udruga 3L ne zastupa ničije pojedinačno mišljenje te ne odgovara za točnost informacija navedenih u originalnom izvoru. Sve objavljene sadržaje koristite isključivo na vlastitu odgovornost i sigurnost.
SLATKI SERVIS – POČETAK 2020TE
SLATKI SERVIS – POČETAK 2020TEI ove godine nastavljamo s podrškom malim i nešto većim “slatkišima” u okviru programa Slatki servis. U novoj organizacijskoj shemi volonteri upisuju svoje slobodne sate, a roditelji bilo kojeg od slobodnih aktivnih...
SLATKI SERVIS – ČETVRTI CIKLUS EDUKACIJA ZAVRŠIO, I NOVE VOLONTERKE SPREMNE ZA PRUŽANJE PODRŠKE OBITELJIMA
SLATKI SERVIS – ČETVRTI CIKLUS EDUKACIJA ZAVRŠIO, I NOVE VOLONTERKE SPREMNE ZA PRUŽANJE PODRŠKE OBITELJIMASlatki servis u školskoj godini 2019./2020. je u provedbi. U listopadu smo, ovaj puta uz stručnu podršku, organizirali kampanju u potrazi za...
DAVANJE INZULINA U VRTIĆIMA – MIŠLJENJE PRAVNE KLINIKE
DAVANJE INZULINA U VRTIĆIMA – MIŠLJENJE PRAVNE KLINIKENa upit roditelja o davanju inzulina u vrtićima obratili smo se Pravnoj klinici za mišljenje. Njihovo pravno mišljenje donosimo u prilogu – Pravno misljenje_3L_vrtici (pdf) Preporučamo da...
