Savjet stručnjaka: Djeca i odgovornost

Kada dođemo u dječji park ili neki drugi prostor gdje borave djeca, primjerice u vrtić ili u školu odmah možemo primijetiti je li neko dijete odgovorno ili nije. No što zapravo termin odgovornost predstavlja? Što i u kojoj mjeri treba biti odgovornost djeteta? Što i u kojoj mjeri treba biti odgovornost kronično oboljele djece?

Odgovornost je proces koji se uči tijekom života. Odgovornost znači prepoznati i misliti o osjećajima, ponašanju i mislima drugih, ali i samog sebe.  Djeca se uče odgovornosti od svojih roditelja, odnosno roditelji su zaduženi za prenošenje odgovornosti na svoje dijete.

Djeca najbolje uče iz iskustva, oponašanjem. Stoga želimo li djetetu usaditi odgovornost roditelj je taj koji treba biti odgovoran kroz svoja ponašanja i svoje riječi.

Učenje odgovornosti znači učiti:

  • misliti o osjećajima drugih i pravedno se odnositi prema ljudima,
  • govoriti istinu pa čak i kada to znači priznati pogrešku,
  • učiniti pravu stvar čak i kada to znači da neće biti kako mi to želimo i da nećemo dobiti ono što želimo,
  • razvijati samokontrolu,
  • voljeti i cijeniti sebe i svoja postignuća, biti zadovoljan s vlastitim ponašanjem, onim što možemo činiti i postizati.

Kronično oboljela djeca

Za početak nužno je vratiti se na obitelj i saznanje roditelja ili skrbnika o kroničnom oboljenju djeteta. Ta početna faza proces je tugovanja za izgubljenim zdravljem, a sama bolest može imati negativan utjecaj na razvoj djeteta i obitelj kao cjelinu te voditi gubitku ciljeva, aspiracija i snova. To je normalan proces kroz koji obitelj prolazi kroz razne faze; od početnog šoka, nevjerice i negiranja, preko bijesa i napetosti u obitelji, depresije pa do prihvaćanja stanja djeteta, njegove bolesti te mogućnosti napretka djeteta kao takvog. Takve reakcija su uobičajene s obzirom na neuobičajenu situaciju u kojoj se nalaze dijete i obitelj. Obitelj se suočava sa stresom radi teških odluka, strepnje i brige oko zdravstvenog stanja djeteta. U takvoj situaciji dinamika obitelji se drastično mijenja – djeca su usmjerena na česte posjete liječniku, kontrole, na kontroliran režim prehrane i životnih navika pa čak i bolnička liječenja. Sve to utječe na razvoj djeteta te umanjuje njegove „slobode“ u svakodnevnom životu, ali i drugih članova obitelji.

Kronično oboljela djeca ne razlikuju se u potrebama od druge djece, ali društvo puno predrasuda o kronično oboljeloj djeci promatra ih kroz prizmu bolesti. Stoga je važno da obitelj bude inicijator razbijanja predrasuda te sama vodi brigu o postizanju ravnoteže između bolesti i zdravlja i razvijanja odgovornosti.

Kako će se obitelj, odnosno samo dijete prilagoditi na bolest ovisi o kronološkoj dobi djeteta, težini bolesti, ali i samim osobinama djeteta, načinu kako funkcionira obitelj te postojećim osobinama obitelji i lokalne zajednice (vrtić, škola).

Moguće negativne posljedice bolesti na dijete su:

  • nezrelost i ovisnost o roditeljima,
  • sniženo samopouzdanje,
  • poteškoće u ponašanju,
  • teškoće i konflikti u socijalnim odnosima,
  • naglo odrastanje,
  • anksioznost,
  • depresija.

Moguće negativne posljedice bolesti na roditelje su:

  • teže prepoznavanje razvojnih kapaciteta djeteta,
  • simbiotski odnos roditelj – dijete,
  • regresija u odnosu roditelj dijete,
  • stalna sumnja u vlastite sposobnosti brige oko djeteta,
  • socijalna izolacija obitelji.

Savjeti roditelju:

  • Razmišljajte o kompetencijama vašeg djeteta, njegovom razvojnom kapacitetu. Što je to u čemu je moje dijete uspješno, dobro? Što je to što moje dijete ispunjava i čini zadovoljnim?
  • Dajte priliku djetetu da samo odrađuje neke aktivnosti koje je usvojilo.
  • Ne sumnjajte u vlastite sposobnosti., educirajte se u vezi bolesti, ne bojte se tražiti savjete.
  • Dopustiti drugima da vam pomognu.
  • Otvoreno razgovarajte s djetetom o bolesti na njemu razumljiv način (ukoliko je dijete manje dobi zgodno je koristiti slike).
  • Pripremite dijete na pravilan režim ishrane, medicinske postupke.
  • Socijalizirajte dijete, potičite na vođenje što normalnijeg života (odlazak u park, druženje s vršnjacima, odlazak na slobodne aktivnosti).
  • Ne bojte se postavljati granice i disciplinirati dijete.
  • Dajte obaveze djetetu.
  • Održavajte obiteljske rutine.
  • Brinite o vlastitoj dobrobiti.
  • Pripremiti dijete na reakcije okoline.
  • Dopustiti djetetu da donese neke odluke.
  • Upoznajte dijete s drugom djecom s kroničnom bolesti.
  • Usko surađujte s institucijama koje polaze vaše dijete (vrtić, škola).

Razina odgovornosti kronično oboljele djece

Kod kronično oboljele djece razina odgovornosti nužno je veća i usvaja se u ranijoj dobi. Djeca moraju naučiti brinuti o svom tijelu, o svom zdravlju. Djeca oboljela od dijabetesa tipa 1 moraju usvojiti naviku redovite kontrole razine glukoze u krvi, praćenja stanja organizma i pravilnog te pravovremenog odgovaranja na potrebe, naviku i nužnost primanja inzulina te naučiti, steći i usvojiti naviku pravilne, kvalitetne, zdrave i odgovarajuće prehrane. Tu odgovornost imaju roditelji, ali je i prenose na dijete. Kako dijete raste preuzima tu odgovornost brinući se samo za sebe i svoje zdravlje.

Da bi se dijete naučilo odgovornom postupanju  moramo ga pustiti raditi stvari za koje je sposobno. Potrebno je razgovarati s djetetom i dopustiti mu i emocije tuge, straha, ljutnje. Važno je naglasiti da je to normalna reakcija,  na taj se način dijete uči nositi s emocijama.

Sposobnost prepoznavanja vrijednosti razina glukoze u krvi kao niske, visoke ili normalne, sposobnost prepoznavanja osjećaja hipoglikemije ili da nešto nije u redu, sposobnost verbaliziranja stanja u organizmu, sposobnost prepoznavanja odgovarajuće reakcije, zatim sposobnost samostalne kontrole razine glukoze u krvi, sposobnost samostalne procjene odgovora na potrebe organizma, davanja inzulina samom sebi i slično razvijaju u djetetu osjećaj odgovornosti, a ujedno razvijaju i uvjerenje da doprinose samom sebi. Na taj način djeca razvijaju brigu o sebi, uče znati brinuti se o svom tijelu, o potrebama svoga tijela te se uče voljeti svoje tijelo.

Roditelji trebaju procijeniti trenutak kada je dijete spremno za samostalno preuzimanje dijela kontrole bolesti, jer djeca ne mogu izvršavati zadatke za koje još nisu spremna. Da bi uspješno savladalo zadatak djetetu je potrebna podrška. Stupanj podrške u početku je velik, fizički i verbalno, a tijekom savladavanja aktivnosti podrška se smanjuje do nadgledanja i samo verbalnog podsjećanja. Primjerice većina djece u dobi od deset godina neće biti u stanju potpuno uspješno obaviti svakodnevne zadatke poput oblačenja te ih trebamo nadgledati. Usvajanje aktivnosti trebamo pojednostavniti na  korake koji trebaju biti jasni djetetu. Na taj način djeca lakše percipiraju i uče. Kada dijete usvoji neku aktivnost jača osjećaj osobne kompetencije, svojih vlastitih snaga i sposobnosti te jača osobnu odgovornost. Ta usvojena aktivnost tada za njih postaje motivacijska aktivnost.

Savjeti za roditelje – kako odgojiti odgovorno dijete:

  • Budite primjer djetetu, pronađite načine i pokažite djetetu primjerom kako odgovornost izgleda, a potom omogućite djetetu priliku za vježbe odgovornosti.
  • Učite dijete da je važno brinuti se o svom tijelu, o svom zdravlju. Na taj način dajemo do znanja djetetu da je u redu donositi odluke o brizi za sebe, brinuti o svom zdravlju.
  • Recite djetetu da shvaćate njegovu želju/potrebu, npr. za slatkišima, pokažite mu i recite da ga razumijete i da je to normalno. Pri tome spomenite primjer nečega što i sami želite kao roditelji, a niste u mogućnosti to dobiti.
  • Prenesite na dijete važnost pravilne i odgovarajuće prehrane, educirajte se o vezi prehrane, zdravlja i bolesti te educirajte dijete o događajima u organizmu.
  • Izbjegavajte termin „zabranjena hrana“ jer sve ono što je zabranjeno je i privlačno. Važno je razgovarati s djecom o utjecaju hrane na naš organizam. Pronađite odgovarajuće recepte slastica. Djeca nemaju predrasuda i većina vršnjaka prihvaća raznolikosti, a roditelji su ti koji prenose predrasude, bilo tradicijski ili iz neznanja.
  • Pripremajte zajedno s djecom zdrave ukusne delicije.
  • Cijela obitelj treba usvojiti pravila zdrave prehrane, ali ne treba izbjegavati susrete s drugom djecom koja se drugačije hrane.
  • Vodite računa o dobi i razvojnoj fazi djeteta, odnosno o sposobnostima koje možete očekivati za određenu dob.
  • Koristite pohvalu, pozitivnu potporu kao zagrljaj ili „daj pet“ , što manje kritizirajte i govorite o djetetu u negativnom kontekstu.
  • Potičite kreativnost djece bilo u sportu, likovnoj, glazbenoj ili dramskoj ekspresiji jer tada dijete stavlja sebe i svoje sposobnosti na prvo mjesto, a ne bolest.

Osnovna je zadaća svakog roditelja pomoći djetetu u samoostvarenju, u postajanju samostalne, zrele odrasle osobe. Izazov svakog roditelja je utvrditi kada i na koji način prenijeti odgovornost* za brigu o bolesti. Ako djeca imaju premalu odgovornost mogu se osjećati nesposobnima i sumnjati o sposobnosti brige o sebi. S druge strane ako prerano moraju preuzeti previše odgovornosti može doći do poteškoća u kontroli bolesti i osjećaja nesigurnosti i neuspješnosti. Također, vrlo je važno djetetu omogućiti igru, nevinost i slobodu od odgovornosti jer je to nužan dio razvojne faze djeteta. Na taj način dijete stvara kreativnu energiju i tada dijete stavlja sebe i svoje sposobnosti na prvo mjesto, a ne bolest. Kroz usvajanje sposobnosti razvija pozitivnu sliku o sebi, a samim time jača i odgovornost..

Što roditelji mogu učiniti za svoje dijete:

  • Pitati dijete kako bi ono riješilo neki problem umjesto da ga oni riješe sami.
  • Polako i postupno učiti dijete pojedinim vještinama; razraditi vještine na manje korake.
  • Pohvaliti i nagraditi dijete zbog truda koji ulaže.
  • Ne kritizirati dijete kada pogriješi.
  • Biti sigurni u svoje znanje i vještine zbrinjavanja dijabetesa.
  • Zajedno s djetetom postavite realne ciljeve i očekivanja.
  • U vrtiću/školi dogovoriti termine sastanka na kojem se izmjenjuju informacije o bolesti (usmene i pismene).
  • Za mlađu djecu dobro je da roditelj ili član medicinskog tima održi predavanje ili razgovor o načinu života djece s dijabetesom tipa 1.

Odgovorno kronično oboljelo dijete je:

– kontrolira bolest i pri tome živi zadovoljno uz ostvarenje osobnih ciljeva unatoč bolesti. Uspješno je u ostalim aspektima života, u školi, u sportu, u društvu vršnjaka i pritom ne dopušta da bolest postane ograničenje u njegovom svakodnevnom životu.

– bolest uzima samo mali dio misli i energije tijekom dana. Svakodnevne aktivnosti samokontrole postaju automatske navike. Samokontrolu vide kao nužnu odgovornost za održavanje zdravlja, a ne kao opterećenje i zapreku.

– prilagodilo se bolesti, a ne podredilo te kada god je to potrebno u stanju su govoriti o svojoj bolesti kao o poučnom iskustvu za budućnost, a ne kao o teretu.

– ima razvijen pozitivan stav, uspješno riješava životne izazove i uz to se dobro osjeća unatoč povremenim neuspjesima i razočarenjima.

–  općenito prihvaća bolest kao sastavni dio života koji ga ne ograničava i ne opterećuje, zadovoljno je s onime što može činiti te s onime što može postići.

* Prilog_TeaBotincan_Zadaci_za_djecu_i_roditelje

Autor: Tea Botinčan, mag.educ.rehab., edukant transakcijske analize

DAN DIJABETESA 2019.

DAN DIJABETESA 2019.

SLATKI SERVIS – ČETVRTI CIKLUS EDUKACIJA ZAVRŠIO, I NOVE VOLONTERKE SPREMNE ZA PRUŽANJE PODRŠKE OBITELJIMADan dijabetesa obilježava se 14. studenog. I ove godine tema je OBITELJ. Što bi roditelji i oboljela djeca željeli da znate… Dijabetes tip 1...

Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

+385 91 5842969