Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

INICIJATIVA ZA KONTROLU TRANS MASNIH KISELINA NA TRŽIŠTU REPUBLIKE HRVATSKE

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske, 4. prosinca 2019. godine

3LInicijativa_TMK_12-2019 (cijeli dopis u pdf-u, sadrži i popis literature)

Poštovani,

nastavno na prethodne inicijative u svrhu poboljšanja kvalitete života, održanja zdravlja i prevencije komplikacija bolesti, ovaj dopis pišemo kao potporu te požurnicu strategija u Hrvatskoj za smanjenje zdravstvenih rizika vezanih za unos trans masnih kiselina.

Zalažemo se za uvođenje potpune zabrane industrijski proizvedenih trans masnih kiselina u cjelokupnoj opskrbi hranom u Hrvatskoj, edukaciju potrošača i pravnih subjekata u poslovanju s hranom o zdravstveno ispravnom korištenju masnoća te za kontrolu i jasno deklariranje prisustva, izvora i količina trans masnih kiselina u gotovoj hrani koja uključuje (ili može uključivati) termičku obradu ulja na visokim temperaturama.

Obrazloženje

O mastima općenito

Masti su dio naše svakodnevne prehrane. Ubrajaju se u skupinu biološki važnih spojeva koji održavaju balans i homeostazu našeg organizma. Masti sudjeluju u održavanju vitalnih funkcija našeg organizma kao što su rad srca, disanje, održavanje tjelesne temperature, sudjeluju u nizu kemijskih procesa poput sinteze hormona i protutijela, nalaze se u staničnim membranama, daju energiju za naše aktivnosti, omogućuju prijenos živčanih impulsa, omogućuju apsorpciju vitamina A, D, E i K koji su topljivi u mastima te su izvor esencijalnih masnih kiselina koje moramo unijeti hranom (1).

Prema izvoru masti mogu biti

  • ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA (SVINJSKA MAST, LOJ, MASLAC, GHEE MASALC, …) TE
  • BILJNOG PORIJEKLA (MASLINOVO, SOJINO, SEZAMOVO, LANENO, SUNCOKRETOVO I BUČINO ULJE).

Prema sastavu, masti su esteri viših masnih kiselina i alhohola glicerola. Sastoje se od lanca ugljikovodika na čijem se kraju nalazi karboksilna skupina. Masti mogu biti

  • JEDNOSTAVNE (NEUTRALNE MASTI, TRIGLICERIDI),
  • SLOŽENE (FOSFOLIPIDI, GLIKOLIPIDI I LIPOPROTEINI) TE
  • IZVEDENE MASTI (STEROLI).

Jednostavne masti, najzastupljenije u našoj prehrani možemo podijeliti na

  • ZASIĆENE (“LOŠE”) I
  • NEZASIĆENE (“DOBRE”) MASNE KISELINE.

Zasićene masne kiseline imaju jednostruke kovalentne veze između atoma ugljika u lancu (2), dok nezasićene masne kiseline u strukturi imaju jednu ili više dvostrukih kovalentnih veza. Masne kiseline zastupljene u biljnim uljima nalaze se u cis-konfiguraciji – što znači da su svi atomi vodika s iste strane dvostruke veze između atoma ugljika  (3-5).

Trans masne kiseline (u tekstu nadalje TMK, eng. trans fatty acids, TFA) su masne kiseline kod kojih su atomi vodika u trans-položaju, tj. na suprotnoj strani u odnosu na dvostruku vezu između između atoma ugljika.

Razlikujemo

  • PRIRODNO NASTALE TRANS MASNE KISELINE (P-TMK)

iz biljnih (npr. u sjemenkama nara)

i životinjskih izvora (mlijeko, mliječni proizvodi i meso preživača),

  • INDUSTRIJSKI DOBIVENE TRANS MASNE KISELINE (I-TMK)

koje nastaju procesom hidrogenacije biljnih ulja te

  • TRANS MASNE KISELINE NASTALE IZLAGANJEM ULJA VISOKIM TEMPERATURAMA (DUBOKO PRŽENJE) (6).

Po definiciji i strukturi to su nezasićene masne kiseline, no u tijelu se ponašaju kao zasićene masne kiseline (7).

Trans masne kiseline nastaju procesom hidrogenacije ulja (procesom stvrdnjavanja npr. margarini), termičkom obradom biljnog ulja na visokoj temperaturi tj.prženjem.

Hidrogenacija masti je najrasprostranjenija pojedinačna reakcija u industriji jestivih ulja i masti, a sastoji se od direktne adicije vodika na dvostruke veze u lancu masnih kiselina. Hidrogenacija masti sastoji se od nekoliko procesa. To su hidrogenacija kao glavni proces te prateći procesi (dobivanje vodika, priprema katalizatora, suspendiranje katalizatora u ulju i konačno odvajanje katalizatora iz hidrogenirane masti). Nakon hidrogenacije, hidrogenirane masti moraju se pročistiti kako bi se izdvojio katalizator. Zatim slijedi odstranjivanje eventualno nastalih slobodnih masnih kiselina kao i neugodan miris hidrogenacije. Hidrogenacija se koristi u velikoj mjeri u industriji sapuna, tehničkih ulja i industriji jestivih masti za pretvaranje ulja u krute ili plastične masti te za poboljšanje održivosti masti i ulja na oksidaciju i reverziju mirisa (8).

Svrha hidrogenacije je proizvodnja masti s većom oksidativnom i termalnom stabilnošću pa proizvodi koji sadrže hidrogenirana i djelomično hidrogenirana ulja imaju duži rok trajanja. Osim toga, trans masne kiseline daju takvim proizvodima primamljiv okus i teksturu. Sadržaj i-TMK u pojedinim vrstama hrane kreće se u vrijednostima od oko 60 grama na 100 grama masti, dok kod p-TMK ta količina iznosi 6 grama na 100 grama masti (9).

 

TMK ne nastaju kao konačni produkt ni kod jednoga metaboličkoga procesa u čovjeku, stoga sve TMK koje se nalaze u krvi i tkivu dolaze iz prehrambenih izvora. TMK se ne sintetiziraju prirodno u organizmu, njihov unos prehranom nije potreban i u vezi s njima nisu pronađene nikakve zdravstvene dobrobiti (6).

Glavni izvori TMK u prehrani su djelomično hidrogenirana ulja koja se najčešće nalaze u prerađenoj hrani poput kolača, keksa, namaza, umaka, margarina, grickalica, pekarskih proizvoda, biljnog ulja za prženje, brze hrane (eng. fast food) i sl. Prisutnost TMK u gotovoj hrani može se uočiti na deklaraciji prehrambenih proizvoda te je označena kao

 

  • “DJELOMIČNO HIDROGENIRANO BILJNO ULJE”,
  • “DJELOMIČNO HIDROGENIRANO ULJE” ILI
  • “DJELOMIČNO HIDROGENIZIRANE BILJNE MASNOĆE”.

Treba naglasiti da proizvodi na čijoj se deklaraciji nalazi pojam “potpuno hidrogenirano ulje” sadrže jako malo ili ne sadrže TMK.

Štetnost TMK za zdravlje utvrđena je kod i-TMK te TMK nastalima termičkom obradom ulja na visokim temperaturama.

Nakon promjene procesa hidrogenacije (poboljšanja u industriji), količine TMK u margarinima variraju između 1% i 17%, dok margarini za kolače sadrže nešto veće količine. Sukladno tome, proizvodi koji sadrže hidrogenirana biljna ulja (kolači, biskvit, vafli, lisnata tijesta, grickalice, bomboni, gotove juhe, žitarice za doručak) također sadrže TMK.

Osim u procesu hidrogenacije, TMK mogu nastati i dezodorizacijom ulja te kod termičke obrade masti i ulja. Zbog toga su nađene u prženim prerađevinama od krumpira u visokim koncentracijama, 20-40% od ukupnih masnih kiselina.

Utjecaj na zdravlje i rizici

O utjecaju TMK na zdravlje raspravlja se još od 90-ih godina prošlog stoljeća, a danas je znanstveno potvrđeno da je unos i-TMK povezan s razvojem kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2 ([x]). Naime, TMK snizuju razinu „dobrog“ HDL kolesterola (lipoproteini visoke gustoće koji prenose kolesterol, eng. High density lipoproteins), a povisuju razinu „lošeg“ LDL kolesterola (lipoproteini niske gustoće koji prenose kolesterol, eng. Low density lipoproteins) (10-13). Dokazano je da učestali unos hrane koja sadrži i-TMK značajno povećava rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Tako je dnevni unos od 5 grama i-TMK (2 % od ukupnog energetskog unosa) povezan s porastom rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti za 23 % (10).

TMK se ugrađuju u stanične membrane svih stanica čineći ih manje fluidnim, što utječe na funkciju membranskih proteina i lipida te remeti staničnu signalizaciju (14). Mogu se ugraditi u različita tkiva odraslog čovjeka i fetusa. Količina izomera TMK u prehrani majki tijekom trudnoće, obrnuto proporcionalno utječe na porođajnu masu djeteta. Također, TMK povisuju razinu triglicerida u krvotoku što promovira sistemsku upalu (15). TMK potiču aterosklerozu koja je u osnova svih krvno-žilnih bolesti (infarkt miokarda, moždani udar, itd.). Imaju ograničeni utjecaj na krvni tlak i koagulaciju, a studije su pokazale pozitivnu korelaciju između unosa TMK i koncentracije markera koji ukazuju na upalu (C reaktivni protein i interleukin 6) (14).

Vrlo je malo epidemioloških studija koje su istraživale povezanost unosa TMK (vakcenska i konjugirana linolenska kiselina) i rizika od karcinoma. Studija na ženama pokazala je da TMK povisuju rizik obolijevanja od karcinoma dojke (15). U 6-godišnjoj studiji majmuni su hranjeni s dvije dijete iste energetske vrijednosti. Jedna je sadržavala 8 % energije iz TMK, a druga iz cis-mononezasićenih masnih kiselina. Majmuni, koji su hranjeni prehranom bogatom trans mastima, imali su veći porast tjelesne mase što se uglavnom može prepisati nakupljanju visceralne masti (16). TMK utječu na rad nekoliko tipova stanica, uključujući hepatocite, adipocite, makrofage i endotelne stanice. U istraživanju u kojem je sudjelovalo preko 80 000 medicinskih sestara, unos TMK praćen je kroz 16 godina. Rezultati su doveli do zaključka da je viši unos TMK povezan s češćom pojavom dijabetesa. Istraživanja na ljudima i životinjama pokazala su da prehrana bogata TMK smanjuje inzulinsku osjetljivost što rezultira povećanjem razine triglicerida, postprandijalnog inzulina, postprandijalne glukoze i dovodi do smanjenog unosa glukoze u skeletne mišiće i srčani mišić (13). Istraživanja na štakorima dokazala su da se prehrambene trans masti ugrađuju u mliječne žlijezde i mlijeko sisavaca, pa potomstvo koje je izloženo TMK tijekom trudnoće i dojenja ima veći rizik razvoja inzulinske rezistencije u odrasloj dobi, čak i ako TMK nisu bile zastupljene u njihovoj prehrani. Nadalje, TMK uzrokuju metaboličke abnormalnosti kao što su: povećanje visceralne masti i masna jetra. Novije studije upućuju na povezanost unosa TMK i razvoja demencije, Alzheimerove bolesti i drugih kognitivnih oštećenja jer se ugrađuju u membrane moždanih stanica te uzrokuju poremećaj u komunikaciji moždanih stanica (17).

Utjecaj TMK na kardiovaskularne bolesti razrađen je u preglednom radu Wilczeka i suradnika koji ukazuju na povezanost povećanog unosa i-TMK i rizika za zdravlje kardiovaskularnog sustava (18). Ovaj rizik može se eliminirati uspostavljanjem odgovarajuće legislative, što su potvrdili primjeri nekih zemalja koje su smanjile morbiditet i mortalitet od kardiovaskularnih bolesti zabranom korištenja TMK. Kardiološka društva diljem svijeta trebala bi podići svijest o ovom problemu i implementirati zakone o industrijskim TMK na nacionalnoj razini ili ako je moguće na internacionalnoj razini.

Prirodne TMK čine do 5 % masnoća u mliječnim proizvodima i mesu preživača, dok one industrijske čine do 60 % masti u margarinu i drugim čvrstim uljima. Manje količine p-TMK unutar balansirane raznovrsne prehrane ne predstavljaju značajni rizik za zdravlje (19-21). Globalni prosjek ukupnog unosa TMK je 1.4 % energije, a pojedine države i regije poput SAD, Kanade, Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Latinske Amerike imaju i značajno viši unos. Unos TMK veći je u mlađoj životnoj dobi (22).

 

Europske smjernice o prevenciji kardiovaskularnih bolesti u kliničkoj praksi iz 2016., objavljene od Europskog kardiološkog društva i drugih europskih znanstvenih društava preporučuju najmanji mogući unos TMK, idealno uz potpuno uklanjanje onih industrijskog podrijetla, a manje od 1 % energetskog unosa porijeklom iz prirodnih TMK (2.2 g / dan u 2,000 kcal dijeti) (23).

Što potrošači znaju o TMK

U jednoj studiji samo je jedan od tri potrošača naveo da je čuo za TMK i da ih smatra nezdravim. Isti su rezultati dobiveni i kada su potrošači upitani o djelomično i potpuno hidrogeniranim uljima, ali nije uočena nikakva razlika u zdravstvenim ocjenama za ta dva pojma. Navođenjem informacija o TMK na nutritivnoj deklaraciji prehrambenih proizvoda poboljšava se sposobnost sudionika da pri biranju između inače identičnih proizvoda koji se razlikuju samo po sadržaju i-TMK bolje utvrde koji je proizvod zdraviji nego što bi to učinili samo na temelju informacija navedenih na popisu sastojaka (djelomično hidrogenirana ulja pokazuju da su TMK prisutne u proizvodu).

Međutim, izazov su predstavljale složenije, ali i realnije situacije u kojima se moralo odabrati, npr. uspoređivanje dvaju alternativnih proizvoda koji su se razlikovali ne samo po sadržaju TMK nego i po sadržaju zasićenih masnih kiselina, soli i šećera. Pružanje informacija o TMK imalo je malo utjecaja na sposobnost sudionika da u takvim složenim situacijama utvrde koji je proizvod zdraviji. Činilo se da sudionici zanemaruju informacije o TMK te se usredotočuju na druge, njima poznatije hranjive sastojke. Te složene situacije odražavaju stvarne uvjete izbora hrane u kojima je teško postići kompromise između sadržaja TMK i drugih hranjivih sastojaka. Ankete među potrošačima provedene u SAD-u i Kanadi (24), u kojima se sadržaj TMK-a navodi na deklaraciji prepakirane hrane, pokazuju da je veći broj potrošača upoznat s pojmom TMK, ali postoji malo spoznaja o tome kako to utječe na izbor hrane (25). Bez odgovarajućih programa edukacije potrošača navođenje informacija o TMK-u na nutritivnoj deklaraciji može imati ograničene ili čak štetne učinke ako potrošači nisu u stanju povezati informacije o hranjivim tvarima s nutricionistički uravnoteženom prehranom (26).

Strategije smanjenja rizika

U industriji se preporuča modifikacija procesa proizvodnje margarina, da bi se smanjila količina TMK, a neke su zemlje potpuno zabranile korištenje djelomično hidrogeniranih masti za prženje hrane. Kod prženja treba izbjegavati korištenje hidrogeniranih masnoća (margarini, šorteninzi) i polinezasićenih masnoća (suncokretovo, sojino, sezamovo, čičkovo ili riblje ulje). Korištenje vakuum prženja, prženja na nižim temperaturama te kraće vrijeme prženja povoljno utječu na smanjenje količine TMK u konačnim proizvodima. Kod nekih je proizvoda moguća promjena receptura, odnosno promjena izvora masnoće.

Educirani potrošači unos i-TMK mogu smanjiti izbjegavanjem prerađene hrane te povećanjem unosa neprerađenih namirnica poput voća, povrća, cjelovitih žitarica, orašastih plodova, ribe, maslinovog ulja i drugih namirnica bogatih mononezasićenim i polinezasićenim masnim kiselinama

Primjeri strategija na razini država i zdravstvenih organizacija

Danska

Danska je 2003. godine  je postala prva zemlja koja se zakonski usprotivila TMK u hrani te zabranila sve proizvode koji u sebi sadržavaju više od 2 % TMK u odnosu na ukupnu količinu ulja ili masti (27-29). Postoje dokazi da je u Danskoj uvođenjem zakonom propisane granične vrijednosti za industrijski TMK, čime je skoro uklonjen takav TMK iz hrane koja se nudi u Danskoj, smanjen broj smrtnih slučajeva uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima. U trogodišnjem razdoblju nakon provedbe zakonom propisane granične vrijednosti smrtnost zbog kardiovaskularnih bolesti smanjena je u prosjeku za oko 14,2 smrtna slučaja na 100 000 stanovnika godišnje u odnosu na sintetičku kontrolnu skupinu. U Danskoj je prosječan unos industrijskog TMK-a vrlo nizak; procjenjuje se da nakon donošenja propisa iznosi 0,01 – 0,03 g / dnevno (30-32).

Sjedinjene Američke Države

Iako pridonose ogromnom broju preranih smrti i kroničnim bolestima, tek 10 do 15 % populacije u razvijenim zemljama zna nešto o TMK. Njihovo navođenje na deklaracijama nije bilo obavezno do 2006. godine. Danas se navode, ali zbog neznanja potrošači ih i dalje masovno kupuju. Djelomično hidrogenizirane masti, koje sadrže TMK, prisutne su u 40 % gotovih i polugotovih proizvoda na policama supermarketa, pokazuje izvještaj američkog ministarstva poljoprivrede.

Potkraj 2006. godine odjel za zdravstvo grada New Yorka zatražio je od 20 000 gradskih restorana da izbace sve umjetne TMK tako da od sredine 2007. sva hrana kupljena u njujorškim restoranima sadržava manje od pola grama TMK (33,34).

Američka agencija za hranu i lijekove (Food and drug Administration) 2015. je naložila da se iz hrane potpuno uklone TMK do 2018. godine. U SAD-u je stupila na snagu obveza propisivanja sadržaja TMK na proizvodima (35).

Panamerička zdravstvena organizacija

Panamerička zdravstvena organizacija (Pan American Health Organization, PAHO) je na na 57. koncilu odobrila akcijski plan kojim bi se uklonile TMK iz industrijske proizvodnje u razdoblju od 2020.-2025. godine. Javne zdravstvene uprave i predstavnici prehrambene industrije potpisale su deklaraciju Rio de Janeiro-„Trans-fat Free Americas“ – koju je promovirala PAHO kojom su se obavezali na uklanjanje TMK iz industrije. Unatoč dogovoru, TMK se koriste u barem 27 od 35 PAHO članova. Države koje su ograničile ili uklonile TMK nakon dogovora su: Argentina (2010.), Kanada (2017.), Čile (2009.), Kolumbija (2012.), Ekvador (2013.), Sjedinjene Američke Države (2015.), Peru (2016) i Urugvaj (2017.). Trenutno Bolivija je u fazi razvoja regulative za TMK, dok su Brazil i Paragvaj u naprednim fazama sličnih procesa (36). Ozbiljnost situacije naglašava i direktor Noncommunicable Diseases and Mental Health, PAHO, Anselm Hennis s obzirom da se u Americi povećava prodaja proizvoda koji sadrže TMK za 3,1 % na godišnjoj razini. Regionalan PAHO plan predlaže 3 opcije za uklanjanje TMK iz industrijske proizvodnje hrane: 1) zabraniti djelomično hidrogenirana ulja; 2) obavezni limit od 2 % TMK (ili ne više od 2 g u 100 g ukupnih masti) u industrijskim proizvodima kao proporcija od ukupnog sadržaja masti u svim proizvodima hrane; 3) kombinacija prve dvije opcije (36). Akcijski plan o TMK u industriji 2020-2025 sa 57. koncila PAHO potpuni dokument sa referencama nalazi se u literaturnom izvoru (37)

Slovenija

Nakon isteka jednogodišnjeg prijelaznog razdoblja, u Sloveniji je stupio na snagu pravilnik kojim se sadržaj TMK u prehrambenim proizvodima smanjuje na najviše dva grama ukupnog sadržaja masnoća, a za nadzor primjene zadužena je Uprava za sigurnost hrane (38,39). Nacionalni institut za nutricionistiku naveo je da se radi o najstrožem propisu te vrste u svijetu budući da se ograničenje odnosi ne samo na prehrambene proizvode koji se nalaze u prodaji, nego i na prepakiranu hranu, koja u originalnoj ambalaži završava na prodajnim policama te hranu u gostionicama i restoranima (40). Ističe se da je Slovenija time napravila važan korak u zamjeni djelomično hidrogeniranih biljnih masnoća u hrani drugim sastojcima. Smanjenje količine TMK Slovenija je uvela u nacionalni program prehrane, tjelesne aktivnosti i zdravlja do 2025. godine (41).

Prema slovenskom pravilniku od 19.ožujka 2018. – 801. „Pravilnik o največji dovoljeni vsebnosti transmaščobnih kislin v živilih“, stranica 2837. u članku 4.: dozvoljena količina TMK ne bi trebala prelaziti 2 g na 100 g ukupne masti u hrani s time da se to ne odnosi na prirodno prisutne TMK u namirnicama životinjskog porijekla (42).

Svjetska zdravstvena organizacija

Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO) savjetuje ograničenje unosa TMK na manje od pet posto svih kalorija koje dolaze od dnevnog unosa hrane (43,44). Pomoću paketa REPLACE strategija je WHO da što hitnije, potpunije i održivo osigura izbacivanje TMK iz industrijskog  lanca hrane u svim državama do 2023. godine (45). WHO procijenjuje da oko 500 000 ljudi svake godine umre od posljedica kardiovaskularnih bolesti (44). Prema preporukama WHO unos TMK trebao bi biti ograničen na 1 % ukupnog energetskog unosa odnosno manje od 2,2 g po danu kao dio prehrane od 2000 kcal (46,47). Dokument kojim WHO objašnjava pitanja vezana uz TMK nalaze se u literaturnom navodu (48).

Hrvatska

Godišnji plan rada Hrvatske agencije za hranu 2018. je bio između ostalog prikupljanje i analiziranje podataka rezultata službenih kontrola te ostalih podataka koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na sigurnost hrane i hrane za životinje u svrhu karakteriziranja i praćenja rizika tako da je bio zadatak postići i znanstveno mišljenje o utjecaju na zdravlje od TMK porijeklom iz proizvoda na tržištu RH uz analizu i praćenje (49).

U Nacionalnom programu zaštite potrošača za razdoblje od 2017. do 2020. godine za TMK se spominje da Uredba (EU) br. 1169/2011 nije „završena“ te daje otvorenu mogućnost donošenja provedbenih uredbi vezano uz navođenje TMK u hrani (50).

U Zagrebu je 4. srpnja 2019. organiziran 12. skup Funkcionalna hrana pod organizacijom Ministarstva za poljoprivredu sa temom Zakonodavni okvir za prisutnost TMK u hrani. Na skupu su sažeti podaci istraživanja WHO: unos i-TMK usko je povezan s razvojem kardiovaskularnih bolesti. i-TMK snižavaju razinu HDL kolesterola, a povisuju razinu LDL kolesterola. Učestali unos hrane koja sadrži i-TMK značajno povećava rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Tako je dnevni unos od 5 g i-TMK (2 % od ukupnog energetskog unosa) povezan s porastom rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti u iznosu od 23 %. Dane su preporuke: 1) Europska agencija za sigurnost hrane (European Food Safety Authority, EFSA) u okviru prehrane koja zadovoljava nutritivne potrebe preporuča što niži unos TMK, 2)

Svjetska zdravstvena organizacija naglašava potrebu za uklanjanjem industrijski proizvedenih TMK iz globalne opskrbe hranom.

Na temelju članka 68. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12 i 86/12) ministar zdravlja donosi Normative za prehranu učenika u osnovnoj školi. TMK navedene su kao hrana koju treba rijetko konzumirati ili izbjegavati: Mesni, krem/čokoladni namazi, tvrdi margarin sadrže veliki udio masti i/ili neželjenih TMK te se ne preporuča njihova upotreba. (51).

 

Nacionalni program Živjeti zdravo ima tri temeljna područja djelovanja: 1.pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost i prevenciju debljine; 2.mentalno zdravlje i 3. spolno zdravlje. Definira  korištenje jamstvenog žiga Živjeti zdravo koji dobivaju oni proizvodi koji zadovoljavaju nutritivne kriterije za pravilnu prehranu. Obilježavanjem hrane jamstvenim žigom „Živjeti zdravo“, koji se dodjeljuje za razdoblje od tri godine, želi se dodatno informirati potrošače i pružiti im mogućnost olakšanog izbora hrane čiji je sastav preporučljiv za pravilnu prehranu. Također, isticanjem jamstvenog žiga „Živjeti zdravo“ na prehrambenim proizvodima želi se potaknuti proizvođače da razvijaju ili reformuliraju proizvode prema preporučenim kriterijima za unos energije i pojedinih hranjivih tvari prema Aneksu XIII B Uredbe EU Br.1169/2011 (52). Primjer dobivenog žiga je Cromaris d.d. 2018.godine. Cromaris svježa riba ispunila je specifične kriterije propisane za sirovu ribu, da sadržaj zasićenih masnih kiselina može biti najviše 4 g / 100 g, a sadržaj soli najviše 1 g / 100 g (53). Ovaj projekt nadovezuje se i na Strateški plan za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli u Republici Hrvatskoj 2015.–2019. godine za 16 % u navedenom razdoblju. Naime, stanovnici Hrvatske dnevno u prosjeku unose više od 11 g soli, gotovo dvostruko više od preporuke SZO-a, što uzrokuje značajne javnozdravstvene posljedice. U Republici Hrvatskoj sve je više obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i malih proizvodnih pogona (mini mljekare, sirane, mesna industrija, proizvođači meda, čajeva, proizvoda od voća i povrća) koji nude nutritivno povoljne proizvode. To se dodatno želi iskazati jamstvenim žigom „Živjeti zdravo“, a na taj način će se poticati i domaća proizvodnja i suradnja s civilnim društvom i udrugama (52).

Hrvatski sabor je 2017.godine proglasio 16.ožujak kao Dan osviještenosti o debljini. Cilj je istaknuti uzroke i posljedice debljine kao i važnost prevencije debljine, unapređenja zdravlja, poticanja pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti kako bi se dovelo do smanjenja niza bolesti koje su usko povezane s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom. Prekomjerna tjelesna masa i debljina bolesti su epidemijskih razmjera te se i vode pod medicinskim dijagnozama E65 i E66 (Međunarodna klasifikacija bolesti, 10. revizija). Prema Europskoj strategiji za kontrolu i prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti, prekomjerna tjelesna masa i debljina rizični su čimbenici za nastanak pet danas vodećih kroničnih nezaraznih bolesti: kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti tipa 2, kronične opstruktivne plućne bolesti, nekih sijela tumora te mentalnih poremećaja (54). U Hrvatskoj debljinu ima 20,37 % odraslog stanovništva, 20,14 % muškaraca i 20,60 % žena, od čega u dobi od 45 do 54 godine 27,85 % muškaraca i 32,82 % žena. U odrasloj populaciji u Hrvatskoj među osobama s pozitivnom anamnezom moždanog udara prekomjernu tjelesnu masu ima 66 % muškaraca i 75 % žena, među osobama s povišenim krvnim tlakom 78 % muškaraca i 74 % žena, a među osobama sa šećernom bolesti tip2 79 % muškaraca i 84 % žena (55).

Akcijskim planom za prevenciju i kontrolu kroničnih nezaraznih bolesti 2015-2020 pod područjem Promicanje zdravlja kao cilj 2 se spominje smanjivanje izmjenjivih faktora rizika za kronične nezarazne bolesti i isticanje društvenih odrednica kroz stvaranje okruženja za promicanje zdravlja što je vezano uz točku 2.1 Prehrana pod podtočkom 2.1.2. Reguliranje trans masti. Namjena je stvaranje, implementacija i praćenje mjera politike  koje smanjuju trans masti u hrani (56).

Na znanstvenom simpoziju Debljina – javnozdravstveni problem i medicinski izazov (2014., Rijeka) poseban naglasak je na ranom prepoznavanju debljine u djece jer je debljina u djetinjstvu rizični čimbenik razvoja debljine u odrasloj dobi (57).

Vizija Strateškog plana razvoja javnog zdravstva je unaprjeđenje zdravlja cjelokupnog stanovništva Republike Hrvatske. Definirano je osam prioriteta Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012.-2020.: 1. Promicanje zdravlja; 2. Prevencija bolesti i upravljanje preventivnim aktivnostima; 3. Utjecaj okoliša i rada na zdravlje; 4. Informatizacija javnozdravstvenog sustava; 5. Razvoj analitičkih javnozdravstvenih kapaciteta; 6. Reorganizacija sustava uz uspostavu funkcionalne mreže javnozdravstvene djelatnosti;  7. Razvoj zdravstvene komponente sustava za rano uzbunjivanje i djelovanje na prijetnje zdravlju (EWRS) (58).

U Rezoluciji o šećernoj bolesti (NN 070/2011) pod točkom 3. navodi se promicanje: zdravog načina života, osobito pravilne prehrane, tjelesnu aktivnost, održavanje odgovarajuće tjelesne težine, nepušenje, izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola i kontrolu povišenih vrijednosti tlaka i masnoća (59).

2007. godine u Narodnom zdravstvenom listu je naglasak na utjecaju i povezanosti TMK i prekomjerne debljine sa razvojem dijabetesa te na važnost pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti. Preporuka je i na domaćim i ekološkim namirnicama radi sastava industrijske hrane (zasićene masti, TMK, konzervansi, previše soli, manjak vitamina (60).

 

Europska unija

Uredbe: UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/649 оd 24. travnja 2019. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu transmasnih kiselina, osim transmasnih kiselina koje se prirodno pojavljuju u mastima životinjskog podrijetla.

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) donijela je 4. prosinca 2009. znanstveno mišljenje u kojem je zaključila da u okviru prehrane koja zadovoljava nutritivne potrebe unos TMK treba biti što je moguće niži. Komisija je 3. prosinca 2015. donijela izvješće o TMK u hrani i općenito u prehrani stanovništva Unije. U izvješću se podsjeća na to da je koronarna bolest srca vodeći uzrok smrti u Uniji i da velik unos TMK ozbiljno povećava rizik od bolesti srca, više nego bilo koja druga hranjiva tvar gledano u odnosu na kalorijsku vrijednost.

U izvješću se zaključno navodi da se uspostava zakonskog ograničenja industrijskih TMK u hrani čini najdjelotvornijom mjerom u smislu javnog zdravlja, zaštite potrošača i usklađenosti s unutarnjim tržištem. Komisija je 30. travnja 2018. od Agencije zatražila da prikupi rezultate znanstvenih savjeta koje je Agencija već dostavila o učincima TMK na zdravlje, osobito u pogledu prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, referentnih prehrambenih vrijednosti i prehrambenih aditiva i da izvijesti Komisiju o tome kako se ti znanstveni savjeti odnose na aktualne ciljeve i preporuke o unosu TMK u cilju očuvanja zdravlja. Agencija je 19. lipnja 2018. iznijela svoj zaključak u obliku znanstvene i tehničke pomoći. Na temelju pregleda dostupnih znanstvenih dokaza Agencija je zaključila da bi, prema najnovijim nacionalnim i međunarodnim preporukama, unos TMK iz hrane trebao biti što niži. Svjetska zdravstvena organizacija zatražila je 15. svibnja 2018. da se iz globalne opskrbe hranom uklone industrijski proizvedene TMK. TMK je tvar koja nije vitamin i mineral za koju su utvrđeni štetni učinci na zdravlje. Ta bi tvar stoga trebala biti navedena u dijelu B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006, a njezino dodavanje hrani ili njezinu uporabu u proizvodnji hrane trebalo bi dopustiti samo pod uvjetima navedenima u tom prilogu, s obzirom na trenutačno stanje znanstvenih i tehničkih spoznaja.
Kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, potrebno je od subjekata u poslovanju s hranom koji opskrbljuju druge subjekte u poslovanju s hranom, osim trgovaca na malo, zahtijevati da im dostave informacije o količini TMK, osim TMK koje se prirodno pojavljuju u mastima životinjskog podrijetla, ako je ta količina veća od 2 grama na 100 grama masti. Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama (61). Uredba (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani TMK: rafinirana ulja biljnog podrijetla, a u popisu sastojaka, izrazi „potpuno hidrogenirano” ili „djelomično hidrogenirano”, ovisno o slučaju, moraju se navesti uz navod hidrogeniranog ulja, isto vrijedi i za hidrogenirane masti. Potpuni dokument Uredbe može se naći u literaturnom navodu (61).

Dodatno izvješće Europske komisije Europskom parlamentu i vijeću iz 2015. vezano uz TMK u hrani i o prehrani stanovništva Europske unije može se naći u literaturnom navodu (62).

 

Zaključak

Povodom Dana i mjeseca dijabetesa iz inicijative vezane za doplatu inzulina prilažemo zaključak:

Umjesto ušteda na kvaliteti života oboljelih osoba predlažemo uštedu u smanjenju broja oboljelih osoba te broja oboljelih osoba s komplikacijama – ušteda na liječenju + prinos u doprinosu zajednici osoba s ostvarenim punim potencijalom.

Predlažemo ulaganja u održanje zdravlja, u prevenciju pretilosti i dijabetesa tipa 2, odnosno ulaganja u kvalitetu kontrole šećerne bolesti i prevenciju komplikacija te na taj način ogromne uštede u zdravstvu.

HRVATSKA djeca peta su najdeblja u Europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije. Oko 40% dječaka prekomjerne je težine, problem je u nekvalitetnoj prehrani i u manjku tjelesne aktivnosti, a pretilost je posljednjih godina u velikom porastu(…)

izvor

20 posto proračuna HZZO-a za liječenje šećerne bolesti i njezinih komplikacija

(…) Nova studija pokazala je da je 2016. potrošeno 4,5 milijarda kuna, što je gotovo 20 posto proračuna HZZO-a, a od toga su 88 posto činile kronične komplikacije.

izvor

Molimo da u okviru Vaših ovlasti i zaduženja poduzmete potrebne korake u vidu smanjenja te kontrole TMK  – od zabrane industrijske proizvodnje TMK i korištenja industrijski proizvedenih TMK u pripremi hrane do zabrane prodaje, odnosno maksimalno mogućeg smanjenja unosa TMK krajnjeg potrošača.

No Results Found

The page you requested could not be found. Try refining your search, or use the navigation above to locate the post.

Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

+385 91 5842969

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

Inicijativa za poticanje prirodne i održive gradnje

INICIJATIVA ZA POTICANJE PRIRODNE I ODRŽIVE GRADNJE 

Inicijativa za poticanje prirodne i održive gradnje, 22.travnja 2017. godine 

Dan planeta Zemlje 2017_Inicijativa (cijeli dopis u pdf-u) 

Poštovani, 

želimo vam obratiti pažnju na svjetske, Europske i nacionalne smjernice te planove za održivu gradnju s fokusom na obiteljske kuće. 

Vrlo često spominjana 2020. godina je vrlo blizu iz perspektive ciljeva koje je u tom smislu potrebno ostvariti i vrlo daleko iz perspektive trenutnog stanja, stanja planeta, klimatoloških promjena koje su već prisutne te projekcija za naredno razdoblje. Iz koje god perspektive gledali, planove je potrebno ažurirati te početi provoditi već danas. 

Posebno vam želimo obratiti pažnju da se u ovom trenutku na nacionalnoj razini ne provode strategjje/programi/planovi poticanja izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih obiteljskih kuća do gotovo nulte potrošnje energije, odnosno kuća koja imaju vrlo visoka energetska svojstva. 

U nekim jedinicama lokalne samouprave zaživjeli su modeli kojima se potiče održiva gradnja redukcijom komunalne naknade te ih pozivamo na promociju prema građanima te na povećanje postotka redukcije cijene kojim bi se najmanje dosegla razlika početne investicije. Ostale molimo da ih što prije počnu provoditi. 

Ovaj dopis/inicijativu šaljemo povodom Dana planeta Zemlje, uoči lokalnih izbora te u fazi pripreme 4. Nacionalnog plana energetske učinkovitosti, te vas molimo da ga proslijedite na što više adresa institucija te zainteresiranih i odgovornih osoba, odnosno da u tom smislu poduzmete što možete u okviru vaših mogućnosti. 

Inicijativu šaljemo kao dio naše misije promicanja kulture održivosti, odnosno aktivnog i odgovornog načina života koji će omogućiti zdravlje i bolju kvalitetu života svakog pojedinca i društva u cjelini no i drugih živih vrsta u našem okruženju. 

(…) 

  • IZVOR: 

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_03_36_742.html 

IZMJENE PROGRAMA ENERGETSKE OBNOVE OBITELJSKIH KUĆA ZA RAZDOBLJE OD 2014. DO 2020. GODINE S DETALJNIM PLANOM ZA RAZDOBLJE OD 2014. DO 2016. GODINE 

JLP(R)S – mogu osigurati dodatno sufinanciranje građana za energetsku obnovu obiteljskih kuća. (…) 

 

Obiteljska kuća u smislu ovog Programa je zgrada u kojoj je više od 50% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje te zadovoljava jedan od dva navedena uvjeta: 

1) ima najviše tri stambene jedinice 

2) ima građevinsku bruto površinu manju ili jednaku 600 m2. 

U Programu mogu sudjelovati samo zakonito izgrađene obiteljske kuće. (…) 

 

5.1. Načela pri definiranju mjera 

Obuhvat 

Mogući načini poboljšanja energetskih svojstava obiteljskih kuća ilustrativno su prikazani na Slici 5-1. 

Prvi pravac djelovanja politike energetske učinkovitosti je usmjeren na nove obiteljske kuće, pri čemu će najveći utjecaj imati daljnji razvoj regulative i osiguravanje financijskih poticaja za izgradnju novih obiteljskih kuća koje imaju bolja energetska svojstva od propisanih, uključivo povećanje broja zgrada koje su gotovo nulte energije. 

Drugi pravac djelovanja usmjeren je na postojeće obiteljske kuće. Ovaj se Program odnosi samo na postojeće obiteljske kuće te se u nastavku razrađuju mjere za unaprjeđenje energetskih svojstava upravo tih kuća. S obzirom na energetska svojstva prikazana u prethodnim poglavljima, prioritetne obiteljske kuće su one građene između 1945. i 1987. godine. 

Na državnoj razini, ključna je promocija Programa što je zadatak MGIPU i MZOIP, koji također moraju blisko surađivati s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) kako bi se iskoristile mogućnosti dobivanja potrebnih financijskih sredstava iz fondova Europske unije. Za samu provedbu Programa ključna je institucija FZOEU. 

(…) 

  • IZVOR: 

http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/PLAN_PBZ_0_energije_do_2020.pdf 

PLAN ZA POVEĆANJE BROJA ZGRADA GOTOVO NULTE ENERGIJE DO 2020. GODINE 

2 PRIMJENA DEFINICIJE ZGRADE GOTOVO NULTE ENERGIJE (str 9.) 

Definicija zgrade gotovo nulte energije u RH primjenjuje se za nove zgrade izgrađene prema zahtjevima navedenim u poglavlju 6 prema sljedećim namjenama: 

  • JEDNOOBITELJSKA ZGRADA 
  • VIŠESTAMBENA ZGRADA 
  • UREDSKA ZGRADA 
  • ZGRADA ZA OBRAZOVANJE 
  • ZGRADA ZA TRGOVINU (MALOPRODAJA I VELEPRODAJA) 
  • ZGRADA HOTELA I RESTORANA 
  • ZGRADA BOLNICA 
  • ZGRADA SPORTSKIH DVORANA 

Svojstva zgrada gotovo nulte energije određena su prema karakteristikama fonda utvrđenim za definiciju referentnih zgrada, uz optimizaciju geometrijskih karakteristika s ciljem postizanja što niže razine potrebne energije za zadovoljavanje energetskih potreba zgrada. 

Zgrada gotovo nulte energije definirana je potrošnjom primarne energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode i rasvjetu, te minimalnim udjelom obnovljivih izvora energije u zadovoljavanju energetskih potreba zgrade. 

 

3 PREGLED POSTOJEĆIH CILJEVA ZA POVEĆANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZGRADA S CILJEM DA IZA 31. 12. 2020. SVE NOVE ZGRADE BUDU NZEB, A JAVNE ZGRADE IZA 31. 12. 2018. 

3.1          PREGLED POSTOJEĆIH CILJEVA ZA POVEĆANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI U ZGRADAMA I ZGRADA GOTOVO NULTE ENERGIJE 

Drugim Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti za razdoblje 2011. – 2013. nije bio postavljen cilj za zgrade s gotovo nultom potrošnjom energije zbog nepostojanja definicije zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije. Izmjenama i dopunama relevantnog zakonodavno-regulatornog okvira postavljani su novi stroži uvjeti na energetsko svojstvo kod zgrada koje će se tek graditi (novih) i kod postojećih koje će se rekonstruirati. (…) 

Izmjenama Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 79/13 i 90/13) uvedeno je ograničenje primarne energije za nove jednoobiteljske zgrade koje iznosi 90 kWh/m2 godišnje za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja godišnje, odnosno 160 kWh/m2 godišnje za gradove i mjesta koji imaju više ili jednako 2200 stupanj dana grijanja godišnje. Isto ograničenje primjenjuje se i na veće rekonstrukcije postojećih zgrada. 

Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 97/14) određena je granična vrijednost i udio obnovljivih izvora energije za jednoobiteljsku zgradu gotovo nulte energije. Izmjene propisa donose i zahtjeve za nove zgrade gotovo nulte energije za višestambene zgrade, uredske zgrade, zgrade za obrazovanje, zgrade hotela i restorana, zgrade za trgovinu, bolnice i zgrade sportskih dvorana. (…) 

Povećanje broja gotovo nula energetskih zgrada predviđeno je u razini 10% novogradnje za stambene i višestambene zgrade II. Nacionalnim planom povećanja energetske učinkovitosti kao nova mjera, međutim, samim planom osim izrade detaljnog plana obnove stambenih zgrada i financiranja energetske obnove nisu predviđena sredstva namijenjena za povećanje broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije – očekivano je da će se razvojem programa financiranja FZOEU i postroženjem zahtjeva propisa povećavati broj NZEB zgrada te nisu definirani međuciljevi do 2016. godine. 

 III. Nacionalni plan povećanja energetske učinkovitosti poziva na produženje roka za dostavu plana za povećanje broja zgrada gotovo nulte energije od kraja 2014. godine, te Plan za povećanje broja jednoobiteljskih zgrada gotovo nulte potrošnje energije do 2020. godine. (…) 

Zbog smanjenja aktivnosti građevinskog sektora ukupna površina novogradnji po trenutnim vrijednostima je 30% ispod projekcija 2. NAPEnU. Projekcije 2. NAPEnU s 10% novih stambenih zgrada gotovo nulte energije, odnosno s godišnjim prirastom gotovo nula energetskih zgrada od prosječno 78.000 m² za sve stambene zgrade manja je od stvarnog prirasta u 2013. od 907.000 m². Planirani prirast od 10% nestambenih zgrada gotovo nulte energije je 89.000 m² te je veći nego 10% udio (65.000 m²) od ukupno 650.000 m² nestambenih zgrada 2013. godine. 

 

4 POLITIKA I MJERE ZA PROMOCIJU NOVIH NZEB ZGRADA IZA 31. 12. 2020., JAVNIH NZEB ZGRADA IZA 31. 12. 2018. I REKONSTRUKCIJE ZGRADA U ZGRADE NZEB (str. 37) 

4.1          LOKALNA SAMOUPRAVA 

Na razini lokalne samouprave uspostavljaju se modeli poticanja energetski učinkovite gradnje bazirani na smanjenju komunalnog doprinosa prilikom gradnje za zgrade koje postižu nižu razinu potrebne energije za grijanje u odnosu na zakonski minimum. 

Do sada takvi modeli zaživjeli su u gradovima Koprivnici, Samoboru, Jastrebarskom, Požegi, Križevcima i općini Križ s redukcijom komunalne naknade u iznosu od 20% do 100% iznosa komunalne naknade. 

Redukcija cijena za referentnu zgradu gotovo nulte energije za kontinentalnu Hrvatsku na temelju smanjenja komunalne naknade tek u centralnim gradskim područjima gradova Koprivnice i Samobora doseže razliku početne investicije, dok se u većini ostalih gradova zadržava na razini 25 – 50% vrijednosti. 

Brojni gradovi potiču upotrebu obnovljivih izvora energije u kućanstvu (ugradnja solarnih kolektorskih sustava, sustava grijanja na pelete…). Uglavnom potiču do oko 50% vrijednosti investicije u programima vezanim na Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao izvore financiranja te su uključeni u pregledu kroz aktivnosti FZOEU. 

5 PROSTOR ZA POBOLJŠANJA  (str 39.) 

Daljnje poboljšanje potrebno je tražiti kroz doradu definicije NZEB zgrada u pogledu bilanciranja energetskih tokova preko granica sustava čime bi se dodatno potaklo korištenje obnovljivih izvora energije u NZEB zgradama. 

Planovi za povećanje broja zgrada NZEB moraju biti poduprijeti značajnim financijskim instrumentima koji će potaknuti tržište u razmatranju koncepata koji su u aktualnom trenutku podjednako strani poduzetnicima i individualnim graditeljima. 

(…) 

Zaključak: 

Uz gore izdvojene informacije koje ukazuju na prostor za poboljšanje (za ažuriranje, hitno provođenje na lokalnoj razini, hitno provođenje na nacionalnoj razini, poboljšanje) u okviru već postavljenih nacionalnih smjernica 

– osobito za povećanje broja zgrada nulte energije (redukcije komunalne naknade i sl., subvencije OIE i dr., ažuriranje regulative, dostupna i intenzivna edukacija sudionika u gradnji i dr.), 

želimo vam usmjeriti pažnju i na potrebu za poticanjem: 

– gradnje i obnove prirodnim materijalima (drvo, slama, konoplja, lan, glina, vapno, nabijena zemlja i sl.) – ušteda energije u fazi izrade materijala/gradnje, smanjenje zagađenja u fazi proizvodnje/gradnje, mogućnost recikliranja, zdravo stanovanje i bolji uvjeti života 

– smještaj građevine i krajobrazno uređenje koje uzima u obzir mikroklimatske uvjete (npr. zaštita „zelenim vjetrobranom“  – zaštita od hladnih vjetrova, akumulacija vode – termička masa) – smanjenje izlaganju nepovoljnim klimatskim utjecajima, odnosno smanjenje potrošnje energije 

– očuvanja prirodnog terena – spriječavanje znatnog povećanja površine nepropusnog terena koja ometa prirodne tokove voda, a koji vodu usporavaju, filtriraju te ju prirodno raspodjeljuju, utjecaj na održavanje ili poboljšavanje mikroklime 

– žetve kišnice i akumulacije vode – resurs, usporavanje dotoka vode, na razini obiteljske kuće, višestambene zgrade, općina, gradova… 

– bio-pročišćavanje vode na privatnim parcelama – resurs, usporavanje dotoka vode 

– gradnje zelenih krovova – usporavanje dotoka kišnice te filtriranje vode, utjecaj na održavanje ili poboljšavanje mikroklime, osobito važno za urbanizirana područja 

– organska proizvodnja hrane za vlastite potrebe (osobito sadnja autohtonih biljaka trajnica) – resurs u biomasi te hrani, izgradnja tla, smanjenje dotoka vode, spremanje dušika i ugljika 

– odvajanje otpada i kompostiranje – smanjenje otpada, resurs 

 

Prema članku 70. Ustava Republike Hrvatske »Svatko ima pravo na zdrav život«, a »Država osigurava uvjete za zdrav okoliš«. Nadalje, »Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša«. 

Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

+385 91 5842969

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

Očitovanje: nacrt prijedloga programa zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u gradu Zagrebu

OČITOVANJE: NACRT PRIJEDLOGA PROGRAMA ZAŠTITE ZRAKA, OZONSKOG SLOJA, UBLAŽAVANJA KLIMATSKIH PROMJENA I PRILAGODBE KLIMATSKIM PROMJENAMA U GRADU ZAGREBU 

Odazvali smo se na pozivGradskog ureda za energetikuzaštitu okoliša i održivi razvoj te u roku (15.3.2016. god.) poslaliObrazac za dostavu mišljenjaprimjedbi i prijedloga naNacrt prijedloga programa zaštite zrakaozonskog slojaublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u Gradu Zagrebu. 

OBRAZAC za sudjelovanje javnosti-9.2.2016_3Lispunjeno 

Nacrt prijedloga programa zaštite zraka – za objavu-11.02 

 

Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

+385 91 5842969

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

3L otvoreno pismo gradu Zagrebu na temu gospodarenja biootpadom

3L OTVORENO PISMO GRADU ZAGREBU NA TEMU GOSPODARENJA BIOOTPADOM 

 

Mišljenje/prijedlog na temu gospodarenja otpadom u Zagrebu, 24. veljače 2016. godine 

Poštovani, 

obraćamo Vam se na temu gospodarenja otpadom u Zagrebu reagirajući na zaključke sjednice Gradske skupštine 18. veljače 2016. godine i poziv Gradskog ureda za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj javnosti na komentare, mišljenja, primjedbe i prijedloge na Nacrt prijedloga programa zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u Gradu Zagrebu 

Želimo Vam obratiti pažnju da se Odlukom niti Izmjenama i dopunama Odluke o javnoj usluzi prikupljanja otpada ne spominje odvojeno prikupljanje biootpada. 

Biootpad čini najveći maseni udio u komunalnom otpadu (u izračunima se procjenjuje u udjelu od 67 % komunalnog otpada), a uz odvojeno prikupljanje i pravilnu oporabu predstavlja ogroman resurs Grada i građana. Mijašanjem s komunalnim otpadom taj vrijedan resurs se odlaže na odlagališta te se razgrađuje anaerobnim postupcima emitirajući štetne plinove, pritom sudjeluje u znatnom mijenjanju vizura grada (Jakuševac), vrijednosti lokaliteta (turizam, nekretnine, zagađenje okoliša, povećava troškove građana za odvoz komunalnog otpada i pročišćavanje voda i dr.) i povećava rizik rada na odlagalištima zbog specifičnosti razgradnje. 

Na gradskom području odvojeno prikupljanje biootpada od strane građana i pravnih osoba čini najveći izazov. Naime, u nedostatku vanjskih prostora s mogućnošću odlaganja biootpad je potrebno odvojeno odložiti u najkraćem mogućem vremenskom razdoblju te u tom smislu udaljenost i radno vrijeme reciklažnih dvorišta to onemogućavaju, odnosno značajno destimuliraju, a odvojeno prikupljanje nije omogućeno ni na zelenim otocima. U prijelaznoj fazi kada su formirani zeleni otoci i reciklažna dvorišta mišljenja smo da je prvo potrebno riješiti odvojeno prikupljanje biootpada na kućnom pragu. 

U praksi, svjesni i savjesni građani koji žele odvajati otpad imaju najveći problem s odvajanjem biootpada. Staklo, papir, plastiku i sl. moguće je odvajati u dužem vremenskom razdoblju te zatim odvojiti vrijeme i odnjeti te odložiti na zeleni otok ili u reciklažno dvorište. Biootpad je potrebno odvajati svakodnevno i pješačka udaljenost, odnosno nedostupnost predstavlja problem. Zbog malih stambenih prostora te manjka otvorenih prostora koji bi se mogli koristiti u svrhu kućnog kompostiranja ta se praksa i uz dobru volju ne primjenjuje. 

Kvalitetan kompost (npr. kompost nastao prikupljanjem biorazgradivog otpada na javnim površina potencijalno sadrži parazite zbog izmeta kućnih ljubimaca i sl.)  i biogorivo nastalo od odvojeno prikupljenog biootpada Grad može koristiti za vlastite projekte, npr. javni prijevoz, za uređenje zelenih površina Grada te projekt Gradski vrtovi, može „vraćati“ građanima, a također tim resursima može i trgovati. 

Naše je mišljenje da je u Zagrebu obzirom na urbanost sredine (zgrade, manjak otvorenih privatnih površina), način života (kupnja hrane, tržnice, pekare, trgovine, restorani, stvaranje tjednih ili mjesečnih zaliha, manjak slobodnog vremena i dr.), obzirom na broj stanovnika i poslovnih subjekata te obzirom na značaj metropole i prosječan maseni udio biootpada u komunalnom otpadu u prvom redu potrebno riješiti odlaganje biootpada na kućnom pragu i kvalitetnu oporabu. 

U nastavku izdvajamo informacije iz zakona, službenih dokumenata, izvješća te iz medija vezanih za odvajanje biootpada. 

U nastavku prilažemo 3L Očitovanje na nacrt Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2015.-2021., od 19. listopada, 2015. godine. 

 

 

  • IZVOR: 

http://www.nacional.hr/zagrebacka-gradska-skupstina-prihvatila-tocke-o-otpadu/ 

Prijedlogom odluke o dopunama Odluke o javnoj usluzi prikupljanja otpada propisano je da se prikupljanje otpada obavlja i u mobilnim reciklažnim dvorištima – mobilnim jedinicama. Propisuje se način prikupljanja komunalnog otpada tako da se papir, metal, tekstil, staklo i plastika skupljaju u posebne spremnike koji se nalaze na javnim površinama ili u reciklažnim dvorištima odnosno u mobilnim reciklažnim dvorištima – mobilnim jedinicama. 

Davatelj usluge – Čistoća tako je obvezna postaviti mobilna reciklažna dvorišta – mobilne jedinice za odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada. Propisuje se obveza korisnicima usluga odvojeno odlaganje otpada i u mobilna reciklažna dvorišta. 

Način i uvjete postavljanja mobilnih reciklažnih dvorišta – mobilnih jedinica pravilnikom propisuje gradonačelnik, a Čistoća je dužna prilagoditi volumen spremnika u skladu s realnim potrebama korisnika usluge. (…) 

“Tri su glavne stvari koje bi trebali riješiti. To je da svako kućanstvo u Zagrebu dobije kante za odvajanje otpada kako bi ga mogli odmah, na kućnom pragu, odvajati. Drugo je da svaka gradska četvrt dobije reciklažno dvorište, a treće je da bude još više ‘zelenih otoka’ kojih je trenutno 240, te da oni budu što bliže kućama i zgradama”, istaknuo je Stojak.  

Molan smatra i da su “zeleni otoci” kriva koncepcija, te da bi kod zgrada trebalo biti više vrsta kanti za odvajanje otpada. Smatra da je velika sramota za Zagreb i velika odgovornost za gradonačelnika to što su rezultati porazni, jer je Zagreb po odvojenom prikupljanju otpada zadnji od europskih metropola. 

Vladimir Ferdelji (nestranački) najavio je kako će se uskoro u Gradskoj skupštini organizirati tematska sjednica o gospodarenju otpadom. 

 

  • IZVOR: 

Izvješće o provedbi Plana gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu do 2015. godine za razdoblje od 15.10.2014. do 15.05.2015. 

Otpad nastaje kao posljedica svih ljudskih aktivnosti i u svim gospodarskim djelatnostima. U posljednjim desetljećima, masovna proizvodnja, tržišna ekonomija, porast broja stanovnika, novi, sintetizirani materijali koji mogu biti vrlo toksični ili nerazgradivi prirodnim procesima, doprinijeli su povećanju količine otpada, a njegov sastav se promijenio na način koji ga čini sve značajnijim okolišnim rizikom, izvorom onečišćenja i zagađenja.“, str 5. 

Zakonom o održivom gospodarenju otpadom utvrđuju se mjere za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način smanjenja količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te se uređuje gospodarenje otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada. (…) 

Sukladno Zakonu gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke. U svrhu sprječavanja nastanka otpada te primjene propisa i politike gospodarenja otpadom primjenjuje se red prvenstva gospodarenja otpadom, i to: 

  1. SPRJEČAVANJE NASTANKA OTPADA, 
  1. PRIPREMA ZA PONOVNU UPORABU, 
  1. RECIKLIRANJE, 
  1. DRUGI POSTUPCI OPORABE NPR. ENERGETSKA OPORABA I 
  1. ZBRINJAVANJE OTPADA. 

Gospodarenje otpadom provodi se na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i koji ne dovodi do štetnih utjecaja na okoliš, a osobito kako bi se izbjeglo sljedeće: 

  1. RIZIK OD ONEČIŠĆENJA MORA, VODA, TLA I ZRAKA TE UGROŽAVANJA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI, 
  1. POJAVA NEUGODE UZROKOVANE BUKOM I/ILI MIRISOM, 
  1. ŠTETAN UTJECAJ NA PODRUČJA KULTURNO-POVIJESNIH, ESTETSKIH I PRIRODNIH VRIJEDNOSTI TE DRUGIH VRIJEDNOSTI KOJE SU OD POSEBNOG INTERESA, 
  1. NASTAJANJE EKSPLOZIJE ILI POŽARA. 

Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske teži se zatvaranju kruga od izbjegavanja nastajanja otpada, smanjenja količina i štetnosti, reciklaže i oporabe (mehaničke, biološke i energetske) do iskorištavanja inertnog ostatka“,  str 6. 

„Provedbom Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske treba ostvariti: 

  • USPOSTAVU SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM U SVAKOJ ŽUPANIJI PO REGIONALNOM/ ŽUPANIJSKOM KONCEPTU; 
  • POVEĆANJE UDJELA ODVOJENO PRIKUPLJANOG OTPADA; 
  • RECIKLIRANJE I PONOVNU OPORABU OTPADA; 
  • PRETHODNU OBRADU OTPADA PRIJE KONAČNOG ODLAGANJA; 
  • SMANJENJE UDJELA BIORAZGRADIVOG OTPADA U KOMUNALNOM OTPADU; 
  • IZDVAJANJE GORIVA IZ OTPADA; 
  • SMANJENJE KOLIČINA OTPADA KOJE SE ODLAŽU NA ODLAGALIŠTIMA; 
  • SMANJIVANJE ŠTETNIH UTJECAJA OTPADA NA OKOLIŠ; 
  • SAMOODRŽIVO FINANCIRANJE SUSTAVA GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM 

Jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) imaju obveze: 

  • UTVRDITI PROSTORNIM PLANOVIMA LOKACIJE ZA GRAĐEVINE I POSTROJENJA ZA GOSPODARENJE OTPADOM; 
  • DONIJETI PLAN GOSPODARENJA OTPADOM, USKLAĐEN S DRŽAVNIM PLANOM GOSPODARENJA OTPADOM I ŽUPANIJSKIM PLANOM GOSPODARENJA OTPADOM; 
  • ORGANIZIRATI PRIKUPLJANJE I SIGURNO ODLAGANJE (KOMUNALNOG) OTPADA U SKLADU SA STANDARDIMA I PLANOM GOSPODARENJA OTPADOM OPĆINE/GRADA; 
  • POTICATI EDUKACIJU I INFORMIRANOST PROIZVODNIH STRUKTURA I STANOVNIŠTVA; 
  • POTICATI SUSTAVNO EDUCIRANJE I INFORMIRATI LOKALNE ORGANIZACIJE I STANOVNIŠTVO; 
  • OMOGUĆITI ODVOJENO PRIKUPLJANJE SEKUNDARNIH SIROVINA I BIOOTPADA; (…) „, STR 8. 

 

  • IZVOR: 

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52014AR4083&from=HR 

  1. NAGLAŠAVA KLJUČNU ULOGU KOJU LOKALNE I REGIONALNE VLASTI IGRAJU U PROVEDBI ZAKONODAVSTVA NA OVOM PODRUČJU, U STVARANJU I FINANCIRANJU INFRASTRUKTURE ZA OBRADU I SKLADIŠTENJE OTPADA TE U UPRAVLJANJU NJEGOVIM TOKOVIMA, OD ČEGA IM POTONJE PREDSTAVLJA JEDAN OD NAJVEĆIH IZAZOVA. KAO I U SVOM PRETHODNOM MIŠLJENJU ( 8 ), ODBOR REGIJA ZALAŽE SE ZA TO DA LOKALNE I REGIONALNE VLASTI IMAJU VEĆU ULOGU U REVIZIJI CILJEVA KOJE TREBAJU ISPUNITI. STOGA OD EU-A TRAŽI DA LOKALNIM I REGIONALNIM VLASTIMA OSIGURA RAZINU INTERVENCIJE I SURADNJE KOJA JE U POTPUNOSTI U SKLADU S NAČELOM SUPSIDIJARNOSTI; 
  1. PREPORUČUJE UVOĐENJE DODATNIH MJERA ZA UNAPREĐENJE ODVOJENOG PRIKUPLJANJA I RECIKLIRANJA OTPADA, POPUT POTICANJA PNEUMATSKOG PRIJEVOZA KUĆNOG OTPADA DO SPREMNIKA ZA ODVOJENO PRIKUPLJANJE, POSTAVLJANJA SPREMNIKA S VIŠE ODJELJAKA NA GRADILIŠTIMA KAKO BI SE OLAKŠALO ODVAJANJE I ZBRINJAVANJE RAZLIČITIH VRSTA OTPADA NASTALOG GRADNJOM I RUŠENJEM, RAZVOJA MODELA ZA GOSPODARENJE TE POSTROJENJA ZA RECIKLIRANJE OTPADA OD SOLARNIH FOTONAPONSKIH PLOČA, ČIJI SE PORAST OČEKUJE, TE UVOĐENJA INFRASTRUKTURNE MREŽE ZA DEKONTAMINACIJU I OPORABU VOZILA NA KRAJU NJIHOVA UPORABNOG VIJEKA; 
  1. PONOVNO POZIVA DA SE U REVIDIRANU OKVIRNU DIREKTIVU EU-O O OTPADU UVEDE NOVI CILJ ZA RECIKLIRANJE BIOOTPADA U SVRHU POTICANJA RAZVOJA TOG SEKTORA I UVOĐENJA KVANTITATIVNIH CILJEVA ( 15). UZ TO, KOMISIJA BI TAKOĐER MOGLA UTVRDITI OBVEZUJUĆE KRITERIJE ZA KVALITETU KOMPOSTA KAKO BI POTAKNULA TRŽIŠTE RECIKLIRANJA BIOOTPADA I ZAŠTITU OKOLIŠA ( 16). U TU BI SVRHU MOGLO BITI KORISNO ODREDITI SMJERNICE S KOJIMA BI SE UPOZNAO ŠTO VEĆI BROJ GRAĐANA U CILJU POBOLJŠANJA KVALITETE BIOOTPADA KOJI SE PRIKUPLJA I ŠALJE NA IZRADU KOMPOSTA; 

Odlaganje otpada na odlagališta 

  1. NADOVEZUJUĆI SE NA POZIV EUROPSKOG PARLAMENTA DA SE POSTEPENO UVEDE ZABRANA KORIŠTENJA ODLAGALIŠTA ( 18), OR TRAŽI DA SE DO 2020. GODINE ZABRANI DA SE NA ODLAGALIŠTA ODLAŽE OTPAD KOJI SE MOŽE RECIKLIRATI ILI JE BIOLOŠKI RAZGRADIV ( 19). U TOM SMISLU POZIVA EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE DA BAREM ZADRŽE PREDLOŽENI CILJ, ODNOSNO DA SE OD 1. SIJEČNJA 2025. BIOLOŠKI RAZGRADIV OTPAD VIŠE NE ODLAŽE NA ODLAGALIŠTA, A DA SE OTPAD KOJI SE MOŽE RECIKLIRATI PRIKUPLJA ODVOJENO TE DA SE DOISTA I RECIKLIRA KAD JE TO IZVEDIVO S TEHNOLOŠKOG I EKONOMSKOG STAJALIŠTA; 

Amandman 2. 

COM(2014) 397 final – 2014/0201 (COD) 

Članak 1. – Izmjene Direktive 2008/98/EZ, točka 11. 

Prijedlog Komisije 

Amandman OR-a 

11. U članku 22. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: 11. U članku 22. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Kako bi smanjile onečišćenje otpadnih materijala, države članice do 2025. moraju osigurati odvojeno prikupljanje biološkog otpada. „Kako bi smanjile onečišćenje otpadnih materijala koji se mogu reciklirati i osigurale optimalno recikliranje biološkog otpada, države članice do 2025. moraju osigurati odvojeno prikupljanje biološkog otpada. Komisija provodi procjenu gospodarenja biološkim otpadom kako bi prema potrebi dostavila prijedlog. U okviru procjene ispitat će se mogućnost postavljanja minimalnih zahtjeva za gospodarenje biološkim otpadom i kriterija kvalitete za kompost i proizvode digestije biološkog otpada kako bi se mogla jamčiti visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša;” 

Komisija provodi procjenu gospodarenja biološkim otpadom kako bi prema potrebi dostavila prijedlog. U okviru procjene ispitat će se mogućnost postavljanja minimalnih zahtjeva za gospodarenje biološkim otpadom i kriterija kvalitete za kompost i proizvode digestije biološkog otpada kako bi se mogla jamčiti visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša;” 

Obrazloženje 

Biootpad nije onečišćujuća tvar. Njegovo prikupljanje mora biti vođeno nastojanjem da se iz njega izvuče najveća moguća korist, primjerice proizvodnjom energije iz bioplina ili gnojiva, a ne nastojanjem da ostali otpad ostane suh. Uz to, ne bi se trebalo nametati određene opcije za odvojeno prikupljanje ili za upravljanje biološkim otpadom. Uvijek je potrebno dopustiti fleksibilnost u cilju prilagođavanja lokalnim uvjetima i novim tehnologijama. Važna je kvaliteta biootpada, a ne način na koji se skuplja ili kojim se njime upravlja. (C 140/44 HR Službeni list Europske unije 28.4.2015. 

 

  • IZVOR: 

http://www.academia.edu/2653480/Pobolj%C5%A1ano_upravljanje_biootpadom_neiskori%C5%A1teni_potencijal 

Sve više se potencira preusmjeravanje biootpada sa odlagališta. Od ranije je poznato da biootpad čini biorazgradljivi otpad iz vrtova ili parkova, hrana i kuhinjski otpad iz domaćinstava, restorana, ugostiteljskih objekata i maloprodajnih prostora i usporediv otpad iz fabrika za preradu hrane.Polemike se vode o tome da se više može postići ako bi se otvorila mogućnost prevencije u cjelokupnom lancu proizvodnje i potrošnje hrane, čime se doprinosi održivom korištenjuresursa, zaštiti tla i umanjenu klimatskih promjena. U zemljama EU, između 118 i 138 miliona tona biootpada  nastane svake godine, od čega je oko 88 milijuna tona komunalnog otpada. 

Mada sadašnje zemlje članice EU imaju zakonsku obavezu da optimiziraju tretman biootpada u skladu sa specifičnim uslovima u datoj zemlji, u komunikaciji Evropske komisije prema Vijeću i Evropskom parlamentu o budućim koracima upravljanja biootpadom, naglašeno je da se maksimiziranjem recikliranja i pretvorbe biootpada, mogu postići značajne koristi: 

  1. FINANSIJSKA UŠTEDA ZA GRAĐANE. NPR.JEDNA TREĆINA HRANE KUPLJENA U DOMAĆINSTVIMA U VELIKOJ BRITANIJI, (PRIBLIŽNE VRIJEDNOSTI 19 MILIJARDI EURA) POSTAJE OTPAD. DO 60% OVOG OTPADA TEORETSKI BI SE MOGLO IZBJEĆI. 
  1. IZBJEGAVANJE OKO 10 MILIJUNA TONA EKVIVALENT CO2 EMISIJA, ODNOSNO DOPRINOSA OD 4% CILJEVIMA EU DO 2020.GODINE. OVAJ CILJ SE ODNOSI NA SMANJENJE EMISIJA 10% U ODNOSU NA 2005.GODINU ZA SEKTORE KOJI NISU POKRIVENI ŠEMOM TRGOVANJA EMISIJAMA (ETS). U SLUČAJU AMBICIOZNIH PREVENTIVNIH POLITIKA I DO 44 MILIJUNA TONA EKVIVALENT CO2 BI SEMOGLO IZBJEĆI, UGLAVNOM KROZ EMISIJE KOJE NASTAJU PROIZVODNJOM I PREVOZOM HRANE. 
  1. POBOLJŠANJE OSIROMAŠENOG POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA KOMPOSTOM (OD 3-7%) U EU I RJEŠAVANJE PROBLEMA DEGRADIRAJUĆE KVALITETE TLA U EVROPI. (…) 

Hrvatska je preuzela obavezu postepenog smanjenja količine biorazgradivog komunalnogotpada koji se odlaže na odlagalištima u skladu s postavljenim ciljem, a to je da se do kraja2013. godine udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalištima smanji na 75% masenog udjela biorazgradivog komunalnoga otpada koji je proizveden u 1997.godini; da se do kraja 2016. godine udio smanji na 50%; a do konca 2020. smanji na 35%udjela biorazgradivoga komunalnoga otpada koji je proizveden u 1997. godini. 

 Hrvatska kao članica EU, pored navedenog dužna je pridonijeti ispunjenju ciljeva gospodarenja otpadom EU 2020 koji obavezuju na korištenje i recikliranje 50% otpada izkućanstava kao što su papir, plastika, metal, staklo i slično, kao i 70% neopasnog građevinskog otpada. 

 

  • IZVOR: 

http://www.energetika-net.com/u-fokusu/res-publica/zagreb-po-postupanju-s-otpadom-najgori-u-europi-22214 

…što kaže Europa? S novim paketom cirkularne ekonomije koji je Europska komisija usvojila u prosincu 2015., još veći naglasak stavljen je na odvojeno prikupljanje. To podrazumijeva ambicioznije ciljeve za komunalni otpad i ambalažu, sa zabranom bacanja na odlagališta odvojeno prikupljenog papira, metala, stakla, plastike i novog elementa – biootpada. Prema novoj Direktivi o otpadu, do 2030. trebati reciklirati 65% komunalnog otpada i 75% ambalažnog otpada, a uvedena je i obvezujuća direktiva o maksimalno 10% ukupnog otpada koji smije završiti na odlagalištima. S poražavajućom stopom reciklaže od oko 18% Hrvatska je, uz još nekoliko članica, dobila prijelazni period od pet godina da se prilagodi novim pravilima. S ovako nestimulativnom politikom prema otpadu koju provodi Zagreb, izvjesno je da ćemo podbaciti. U Planu gospodarenja otpadom 2015.-2021. prevencija, ponovna upotreba, odvajanje i recikliranje otpada popustile su pod konceptom zbrinjavanja otpada u velikim centraliziranim centrima, koji se u EU-u sve više napušta kao neučinkovit. Ne zaboravimo, najviše uspjeha u odvojenom prikupljanju otpada (sirovina) imaju upravo općine u Međimurju, koje slijede “zero-waste” koncept. Novi ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović kao civil i stručnjak bio je veliki zagovornik tog koncepta pa sad valja vidjeti kako će “disati” kad se snađe u novoj političkoj ulozi. 

 

  • IZVOR: 

http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-6203_hr.htm 

Člankom 5. stavkom 2. Direktive 1999/31/EZ postavljaju se tri cilja za preusmjeravanje biorazgradivog komunalnog otpada s odlagališta i zabranjuje se odlaganje određenih tokova otpada na odlagališta. Države članice moraju ispuniti posljednji cilj povezan s preusmjeravanjem biorazgradivog komunalnog otpada s odlagališta do 16. srpnja 2016. U skladu s člankom 5. stavkom 2., taj se cilj do 16. srpnja 2014. mora preispitati, s obzirom na praktično iskustvo koje su države članice stekle u provođenju prethodnih dvaju ciljeva, radi njegova potvrđivanja ili izmjene, a sve radi osiguravanja visoke razine zaštite okoliša., str 5. 

 

  • IZVOR: 

http://www.h-alter.org/vijesti/zastupnici-pozivaju-komisiju-na-donosenje-ambicioznijeg-paketa-cirkularne-ekonomije 

“Željeli bismo podsjetiti Komisiju o prioritetnim ciljevima Sedmog Akcijskog plana za okoliš koji govore o usmjerenju Europske unije prema resursno učinkovitijoj, zelenoj, konkurentnoj i nisko-ugljičnoj ekonomiji, što zahtijeva punu implementaciju legislative o otpadu u cijeloj Uniji“, navodi se u zajedničkom priopćenju. 

“Ako stvarno želimo živjeti na održivi način, onda je krajnje vrijeme da napustimo današnji linearni model ekonomije i počnemo primjenjivati cirkularni model ekonomije. Nažalost, u manje razvijenim državama članicama Europske unije, poput Hrvatske, otpad završava na odlagalištima, često ilegalnima, a sadrži vrijedne sirovine i akumuliranu energiju. Odvojeno prikupljanje biorazgradivog otpada, građevinskog otpada i tekstila mora biti prioritet i obveza, a spalionice otpada trebaju biti posljednje rješenje za zbrinjavanje otpada i to samo kada ne postoji mogućnost recikliranja ili druge pretvorbe u energiju. Otpad treba postati kvalitetna sekundarna sirovina i prilika za razvoj uspješnih poduzetničkih projekata te lokalno zapošljavanje”, poručuje Škrlec. 

 

  • IZVOR: 

AZO, izvješće o komunalnom otpadu 2012. godine 

„Podaci o biorazgradivom komunalnom otpadu izračunati su primjenom vrijednosti za maseni udio biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu od 67% prema preporuci EUROSTAT-a (za zemlje koje nemaju određen sastav miješanog komunalnog otpada).“ 

                Izračun:  67% × 295.293 t = 197.846 t   

~ procijenjeni maseni udio biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu 

„Tablica 3: Količine komunalnog otpada u 2012., po županijama 

Županija 

Ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada (t) 

Količina otpada po stanovniku (kg/stan) 

Proizvedeni miješani komunalni otpad (20 03 01) (t) 

Grad Zagreb 

295 293 

379 

221 966 

Tablica 4: Količine odvojeno skupljenog komunalnog otpada u 2012., po županijama 

Županija 

Ostale vrste komunalnog otpada (t) 

Papir (t) 

Plastika (t) 

Metal (t) 

Staklo (t) 

Grad Zagreb 

73 326,71 

1 447 

1 695 

500 

818  

 

Glomazni otpad (t) 

Tekstil (t) 

Biootpad (t) 

 

 

21 171 

„Najveći udio izdvojenog biootpada čini biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova“ (izvor: Gospodarenje komunalnim otpadom s naglaskom na otpad iz hrane u RH, prof. dr. sc. Neven Voća, AZO) 

Tablica 5: Gospodarenje komunalnim otpadom u 2012., po županijama 

Županija 

Ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada (t) 

Udio komunalnog otpada upućenog odlagalištima (%) 

Udio komunalnog otpada upućenog na oporabu (%) 

Grad Zagreb 

295 293 

91,5 

8,5 

3.4. BIORAZGRADIVI OTPAD U 2012. GODINI 

Podaci o proizvedenom biorazgradivom komunalnom otpadu temelje se na prijavama skupljača komunalnog otpada, skupljača proizvodnog otpada (biorazgradivi komunalni otpad iz uslužnog sektora) i posjednika otpada. 

Prema prijavljenim podacima u 2012. godini proizvedeno je 1 078 295 t biorazgradivog komunalnog otpada, od čega je 158 639 t proslijeđeno na oporabu. Kompostane kojih je bilo aktivno u 2012. godini 8, zaprimile su tek 25 956 t biootpada. Najveće količine proizvedenog birazgradivog otpada bilježe se u Gradu Zagrebu, Splitsko – dalmatinskoj županiji i Primorsko – goranskoj županiji. 

Kako veliki dio količina sakupljenog biorazgradivog komunalnog otpada iz uslužnih djelatnosti poput papira i kartona, otpadnih jestivih ulja i sl.(…)“ 

 

  •  PRILOG: 

Očitovanje na nacrt Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2015.-2021. 

od 19. listopada, 2015. godine. 

Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

+385 91 5842969

Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

Očitovanje: javna rasprava_strateška studija i nacrt programa istraživanja i proizvodnje ugljikovodika u podmorju Crne Gore

OČITOVANJE: JAVNA RASPRAVA_STRATEŠKA STUDIJA I NACRT PROGRAMA ISTRAŽIVANJA I PROIZVODNJE UGLJIKOVODIKA U PODMORJU CRNE GORE 

Izdvajamo iz sadržaja Strateške studije: 

IZVJEŠTAJ O STRATEŠKOJ PROCJENI UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU (SPU) ZA ISTRAŽIVANJE I PROIZVODNJU UGLJOVODONIKA U PODMORJU CRNE GORE (…) 

Ovaj projekat ima za cilj da: 1) procijeni uticaje na životnu sredinu, društvene uticaje i uticaje na zdravljeistraživanja i proizvodnje ugljovodonika u podmorju Crne Gore (…) 

Sveukupni ciljprojekta je da obezbijedi alat koji će pomoći Ministarstvu ekonomije da, u najranijim mogućim fazama donošenja odluka, upravlja aktivnostima na istraživanju i proizvodnji ugljovodonika u podmorju Crne Gore na održiv način,…“ str. 1-1 Strateške studije 

„2.1 PROCES STRATEŠKE PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU 

Strateška procjenauticaja na životnu sredinu se definiše kao “sistematskineprekidan proces procjene kvaliteta životne sredine, najranijem odgovarajućem stadijumu donošenja javno odgovornih odlukai posljedicaalternativnih vizija i razvojnih namjerauključenih u politikuplanske ili programske inicijativeobezbjeđujući potpunu integraciju relevantnih biofizičkihekonomskihdruštvenih i političkih razmatranja”. 

Prema tome, SPU je instrument koji pomaže pri donošenju odlukačiji je cilj da premosti jaz između strateških inicijativa i procjene uticaja na životnu sredinu (EIA) na programskom nivoupružajući sistemski analitički pristup koji može identifikovati i adresirati pitanja upotrebe resursaefikasnosti i održivostite na taj način predstavljakorak naprijed ka potpuno integrisanom planskom pristupukoji promoviše i unapređuje održivi razvoj…“ str. 1-5 Strateške studije 

5.8.8.3 Turizam 

5.8.8.3.1 Uvod 

Imajući u vidu značajne turističke resurseblizinu emitivnih tržišta i više od pola vijeka istorije internacionalnog turizma, turizam je odredjen kao pokretač novog razvojnog ciklusa i strateški prioritet Crne Gore. 

Nastojanje da se Crna Gora razvije u prepoznatljivu i konkurentnu turističku destinacijudovelo je do orjentacije ka novoj filozofiji razvoja po kojoj povećanju atraktivnosti pojedinih destinacija i dobrobiti njihovog lokalog stanovništva u velikoj mjeri doprinosiorijentacija ka održivom turizmu. (…) 

5.8.8.3.2 Turizambiodiverzitet i održivi razvoj u Crnoj Gori Turizam se posmatra kao jedan od najvažnijih izvora prihoda u Crnoj Gorikao i potencijala za otvaranje novih radnih mjestasmanjenje siromaštvapodsticanje odgovornog odnosa prema životnoj sredini i odgovornog upravljanja resursima i dostupnosti obrazovanja itd. 

Crna Gora se deklarisala kao „ekološka država 1991godinešto je jedinstvena ideja koja nedovoljno odražava realnost.(…) 

Nacionalna strategija održivog razvoja (NSOR) je promovisala održivi razvoj u sektoru turizma kao razvoj „(ikoji poštuje ekonomskeekološke i socijalne principe u međusobno uravnoteženom odnosu; (ii) koji ne iscrpljuje prirodne resursenego ihkoristi samo u mjeri koja obezbjeđuje da ostanu na raspolaganju i budućim generacijama; (iii) koji čuva kulturnu raznovrsnost i identitet, a pritomstimuliše sklad društvai (iv) pored toga, ima u vidu zadovoljstvo turista. “ (IzvorMinistarstvo uredjena prostora i zastite zivotne sredineNacionalna strategija biodiverziteta sa Akcionim planom za period 2010. – 2015. godine (prijedlog), jul 2010., str. 35), str. 5-124 i 125 Strateške studije 

„5.9 ZDRAVLJE 

Značajan doprinos reformi zdravstvenog sistema je promocija formulisanja javne politike zdravstvaNaime, u skladu sa pomenutim konceptomneophodno je raditi na definisanju zdravstva kao prioriteta cijelog sistema kako bi bilo obezbijeđenoučešće svakog sektora u procesu promocije i čuvanja zdravlja populacije. Pored toga, neophodno je stvoriti podržavajuće okruženje da bi se na najbolji mogući način dostigao životni potencijal. Nekontrolisana upoteba prirodnih resursa izaziva jasnu identifikaciju brojnih evidentnih i mogućih faktora zdravstvenih rizika.“str. 5-146 Strateške studije 

Glavni razlozi hospitalizacije prema Statističkom godišnjaku o zdravlju i zdravstvu stanovništva prikazani su u Tabeli 5.55. 

Tabela 5.55        Glavne dijagnostifikovane bolesti po uzroku hospitalizacije 

Bolest 

Dijagnostifikovanih slučajeva 

Bolesti krvnih sudova (I00-I99) 

10,775 

Tumori (C00-D48) 

7,981 

Bolesti respiratornog sistema (J00-J99) 

7,960 

Bolesti sistema za varenje (K00-K99) 

6,675 

 

(…)Problemi u unapređenju i očuvanju zdravstvenih ciljeva 

Gore navedeni podaci pokazuju da faktori iz životne sredine umnogome utiču na zdravlje, a postojanje istraživanja i proizvodnje ugljovodonika povećava faktore rizika od uticaja životne sredine na zdravstvene probleme. „ str. 5-151 i 152 Strateške studije 

 

 

Prema gore navedenome prioriteti su: 

– prioritet održivog razvoja, 

– prioritet turizma kao pokretača novog razvojnog ciklusaturizam kao strateški prioritet, 

– dokazana povezanost faktora iz životne sredine i zdravlja, odosno prioritet učešća u procesu promocije i čuvanja zdravlja populacije te stvaranja podržavajućeg okruženja da bi se na najbolji mogući način dostigao životni potencijal, 

za Crnu Goruali i za sve zemlje Jadrana, za zemlje Europe i svijeta. 

Sljedeći ove jasno postavljene prioritete proizlazi da se Program istraživanja i proizvodnje ugljikovodika ne uklapa u strategiju razvojaCrne Gore niti drugih zemalja u regiji i izvan nje. 

 

Ciljevi: 

Strategije i planovi prostor su za sagledavanje učinjenogstanja te prostor za uvid u prostor za poboljšanja i mogućnosti. Oni moraju jasno određivati cilj i svrhu temeljem kojih se donose vezani akti i provodi praksaTrenutno stanje gospodarenja (prirodnimresursima možemo ocijeniti apsolutno kao neodrživo, a i u neskladu s EU smjernicamadobroj praksi na svjetskoj razini te Pariškim sporazumom. 

Svaka strategija, plan i aktivnosti moraju biti sagledani i u širem kontekstu i općim zadanim ciljevima. Danas smo svjesni kulture konzumerizmaglobalizacijeneumjerenosti i neodgovornosti. Zapadni“ načina životadirektno je povezan s iskorištavanjem neobnovljivih izvora energije. 

Podrška daljnjem iskorištavanju neobnovljivih resursa (bilo koji vid podrške ili nedjelovanja)podrška je i načinu života koji se pokazao kao neodrživkonzumerizamneumjerena prehranabacanje hrane i s druge strane glad, nerazborito korištenje ambalaženeograničena dostupnost i stvaranje otpadamonokulturni nasadi, GMO, uzgoj životinja na veliko, transport, skladištenjekemikalijei kao rezultat svega klimatske promjeneprirodne katastrofeizumiranje pojedinih živih vrstaopćenito neravnoteža u prirodnom sustavu i u konačnici – bolesti zapadne civilizacije (bolesti srca i krvožilnog sustavaautoimune bolestimaligna oboljenjadijabetespretilost i dr.)od koji danas oboljeva i sve više djece i u sve mlađoj dobi. 

Danas smo apsolutno svjesni neodrživosti suvremenog načina života i potrebe za sustavom kojemu će prioritet biti briga za ZemljuGospodarenje (prirodnimresursima kompleksan je i vrlo odgovoran izazov koji treba uključiti i sve izazove suvremenog načina života, odnosno podržatiekološki i zdravstveno prihvatljive materijalekorištenje obnovljivih resursaorgansku proizvodnjučist okoliš od hranevodezraka do atmosferezdravu hranu bogatu nutrijentima (lokalna proizvodnjaubiranje zrelih plodovaskraćeno vrijeme do stolasmanjenje toksina iz hrane na najmanju moguću mjeruodnosno maksimalna sigurnost hranemaksimalno očuvanje nutrijenatasezonske namirnice kojima se održava ravnoteža organizma itd), sačuvati prirodnu ravnotežubioraznolikost itd. 

Prema članku 70. Ustava Republike Hrvatske »Svatko ima pravo na zdrav život«, a »Država osigurava uvjete za zdrav okoliš«. Nadalje, »Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnostiosobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudiprirode i ljudskog okoliša«. 

 

Zaključak: 

Odobravanje Programa istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, u Jadranu i na kopnuapsolutna je podrška neodrživom načinu životasmanjenju životnog potencijala i kvalitete života te održivih uvjeta u okolišupodrška daljnjem iskorištavanju neobnovljivih resursaemisiji stakleničkih plinovasvjesno sudjelovanje u globalnom zagrijavanju i izazivanju klimatskih promjena i njihovih posljedica u regiji i izvan nje. 

Uz sve navedenorizik direktnog onečišćenja Jadrana i obalnog područjaaktivnostima i resursimarizik je uništavanja ekosistema i glavnih strateških prioriteta Crne Gore i Hrvatske – održivog turizmaodržive poljoprivrede i težnje ka samodostatnosti. 

 

Ovo očitovanje šaljemo kao dio naše misije promicanja kulture održivostiodnosno aktivnog i odgovornog načina života koji će omogućiti zdravlje i bolju kvalitetu života svakog pojedinca i društva u cjelini no i drugih živih vrsta u našem okruženjuPozitivno je što su upravo ti ciljevi prepoznati te postavljeni i kao prioriteti Strateške studije i drugih strateških dokumenata Crne Gore, zemalja u regijii, EU i svijeta. Oni to trebaju ostati i u praksi. 

Nadamo se da ćete uvažiti naše komentare. 

3L 

Očitovanje smo 16. veljače 2016. godine poslali na adresu: 

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 

Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje 

Tekst službene obavijesti (izvor: www.facebook.com/NASJadran) 

  1. Strateškastudija za Program istraživanja i proizvodnje ugljikovodika u podmorju Crne Gore (u daljnjem tekstuStrateška studijai Nacrt Programa istraživanja i proizvodnje ugljikovodika u podmorju Crne Gore (u daljnjem tekstuNacrt Programastavljaju se na javni uvid i javnu raspravu. 
  2. Javnuraspravu koordinira i provodi Ministarstvo zaštite okoliša i prirodeRadnička cesta 80, Zagreb. 
  3. Javniuvid i javna rasprava o dokumentaciji iz točke 1. održat će se u razdoblju 25. siječnja do 23. veljače 2016. Obavijest o održavanju javne raspraveStrateška studija, Ne-tehnički sažetak strateške studijete Nacrt Programa bit će s danom početka javne rasprave dostupni javnosti na internetskim stranicama Ministarstvahttp://www.mzoip.hr/hr/okolis/puo-i-spuo.html pod kategorijom ‘Strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO), Prekogranični postupci strateške procjene. 
  4. Prijedlozi,mišljenja i primjedbe javnosti mogu se dostaviti u pisanom obliku na adresuMinistarstvo zaštite okoliša i prirodeSektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenjeRadnička cesta 80, Zagreb, ili na e-mail adresu: ana.kovacevic@mzoip.hr, zaključno s posljednjim danom javne raspraveSvi prijedlozimišljenja i primjedbekoji ne budu dostavljeni u roku i čitko pisanineće se uzeti u obzir. 

Direktni linkovi za skidanje dokumentacije: 
• Obavijest o javnoj raspravihttp://www.mzoip.hr/doc/22012016_-_obavijest_o_javnoj_raspravi.pdf 
• Strateška studijahttp://www.mzoip.hr/doc/strateska_studija_3.pdf 
• Strateška studija – engleska verzijahttp://www.mzoip.hr/doc/strateska_studija_-_engleska_verzija.pdf 
• Ne-tehnički sažetak studijehttp://www.mzoip.hr/doc/ne-tehnicki_sazetak_studije_23.pdf 
• Ne-tehnički sažetak studije – engleska verzijahttp://www.mzoip.hr/doc/ne-tehnicki_sazetak_studije_-_engleska_verzija.pdf 

 

    Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

    +385 91 5842969

    Inicijativa za kontrolu trans masnih kiselina na tržištu Republike Hrvatske

    Kako smo obilježili dan dijabetesa

    KAKO SMO OBILJEŽILI DAN DIJABETESA 

    Emitiranje filma Dječja posla na HRT3 14.11. 2015. u 11:20 h 

    Emitiranje filma bilo je najavljeno u središnjem Dnevniku. 

    Prilog VL Dijabetes 

    Članak Dječji dijabetes (Index.hr/mame i vijesti) 

    Suradnja s 1. osnovnom školom Bjelovar na projektu „Rano otkrivanje dijabetesa“  Školskog preventivnog programa i zdravstvenog odgoja 16.11.2015. Za potrebe projekta donirali smo preko 400 brošura/bojanki Dijete kao i ti, primjerak knjige Dijabetes – prilika za promjenu i Do 41°C za školsku knjižnicu te je emitiran film Dječja posla. 

    Peta radionica Seminarskog programa prevencije energijsko-terapijskim nanbudo tehnikama za obitelj, programapodizanja razine životne energije i stres-menadžmenta koji u suradnji s Hrvatskim nanbudo savezom, a uz podršku HEP-a provodimo od rujna do prosinca 2015. godine. Live Out Loud / Nanbudo kao zdrav način života 14.11.2015. godine 

    Uoči mjeseca i Dana dijabetesa: 

    Djeca i odgovornost, savjeti naše suradnice Tee Botinčan 

    Druženje u Španskom, druženje s Teom 12.11.2015. godine 

    Očitovanje na nacrt Plana gospodarenja otpadom RH 2015. – 2021. 

    Podrška ZDD-uu inicijativi za povećanje broja trakica za kontrolu razine šećera u krvi. Objavljen je članak i priloženo pismo roditelja.  Na stranicama Narodnih novina 16.11. objavljena je Odluka o dodatnim trakicama za djecu u dobi do 18 godina. Odluka je stupila na snagu 8 dana od objave. Inicijativa je uspješno realizirana i djeci je omogućeno do 2500 trakica godišnje, odnosno s do 500 kom uvećano je na do 625 kom tromjesečno. 

    Suradnja sa Klubom roditelja ZDD-a te emitiranje filma Dječja posla na Obiteljskom kampu 3 u 1 u Zadru u listopadu 2015. godine. 

    Hvala svima na suradnji! 

     

    Podrška inicijativi za povećanje broja trakica

    Podrška inicijativi za povećanje broja trakica

    PODRŠKA INICIJATIVI ZA POVEĆANJE BROJA TRAKICA Inicijativu koju je skupa s farmako analizom uz javnu podršku stručnih institucija uputilo Zagrebačko dijabetičko društvo podržali smo Pismom roditelja (autor: Zrinka Babić) koje je priloženo...

    Slavka Batušića 11, 10090 Zagreb

    +385 91 5842969