ADA 2017 – smjernice za tjelovježbu

Informacijom do uspješnog svakodnevnog života s dijabetesom 

ADA, San Diego 2017.

ADA i EASD

Ovo nije još jedan tekst o LCHF načinu prehrane i načinu prehrane koji se i ja trudim koliko – toliko provoditi u praksi. Ovo je tekst u kojemu nam stručnjaci predstavljaju dvije struje: Ameriku i Europu. Što nam savjetuje ADA (American Diabetes Association), a što EASD (Eurpean Association for the Study of Diabetes) kao prehranu namijenjenu osobama oboljelima od dijabetesa?

Kontroverze i suprotnosti

Slušajući predavanje na ADA konferenciji 2017. u San Diegu, osobno sam se duboko razočarala u količinu dostupnih informacija po pitanju prehrane. Iako sam pobornik LCHF načina prehrane jer imam vrlo pozitivna iskustva, ne tvrdim da je to najbolji i najuspješniji način prehrane za sve. Kako i za ostale načine prehrane, tako je i ovdje potreban trud da bi se uhvatio grif, no krenimo ispočetka. Razlog zbog kojega sam prisustvovala predavanju o prehrani na ADA-i je bila nada da ću dobiti odgovore na to ZAŠTO nam ADA i velika većina naših doktora strogo zabranjuju unos masnoća, a preporučuju velike količine ugljikohidrata koje je pak potrebno pokriti velikom količinom inzulina, te riskirati tzv. “roller coaster” hiperglikemija i hipoglikemija. Konkretan i direktan odgovor od strane predstavnika ADA-e nisam dobila, no dio koji je predvodila predstavnica vezano za smjernice koje preporuča EASD je ipak nešto što daje neke naznake. Dok ADA (barem ova struja koja je držala spomenuto predavanje) nameće i dalje visoko-ugljikohidratne dijete zbog potencijalno kasnijeg mogućeg razvitka kardiovaskularnih bolesti (što je ipak nedokazano), EASD nam je ukazivao na različite smjernice vezano za prehranu te time ukazivao i na ogromne razlike među njima. Neke od navedenih dijeta su same po sebi kontradiktorne: visokougljikohidratne dijete, dijete s niskim udjelom masnoća, mediteranske dijete te niskougljikohidratne dijete i mnoge druge. Zanimljiva činjenica je da nas neke smjernice potiču na nizak unos ugljikohidrata, neke na unos ugljikohidrata do 130g/dan, neke na konzumiranje hrane koja obiluje niskim GI indeksom i slično. U šumi podataka postavlja se pitanje koje od tih smjernica odabrati i kome zapravo vjerovati?

Tko govori istinu, a tko neistinu? Tko stoji iza koje teorije i je li svaka teorija opisana objektivno ili je „potpomognuta“ nekim novčanim „poticajima“ sa strane? Teško je reći. Na pitanje zašto je LCHF prehrana u posljednje vrijeme uzela maha i je li to dobro ili nije, njihov odgovor je bio jednostavan: na tako nešto još nema konkretnog odgovora budući da po njima još nema dugoročnih studija o potencijalnoj štetnosti. Ono što nam sugeriraju ADA i EASD, a što smatram naprednim, je mediteranska prehrana koja obiluje omega 3 masnim kiselinama. Problem s mediteranskom prehranom je što nejasno ističu preporučene količine ugljikohidrata, a generalni konsenzus i “high carb” i “low carb” strane – je da količine UH moramo znati kako bismo mogli odrediti dozu inzulina. Ističe se važnost konzumiranja namirnica bogatih vlaknima i niskim glikemijskim indeksom, dok drugi tvrde da su dokazali da je glikemijski indeks ustvari nebitan?! U slučaju LCHF prehrane ističe se izrazita važnost konzumiranja nezasićenih masnih kiselina i nerafiniranih ulja.

U svakom slučaju, primjećujem da bombardiranje visokougljikohidratnim dijetama ipak lagano počinje opadati, iako jedan tanjur i dalje sačinjava čak 45 – 60% ugljikohidrata. Okrenutost prema LCHF načinu prehrane se sve više i više uzima u obzir te se postavlja pitanje je li to ono ispravno ili nije. Donedavno su se pravili kao da LCHF ne postoji. Daleko je to od bilo kakvog odobravanja LCHF načina prehrane i još uvijek se u glasu većine medicinskih stručnjaka nazire odbojnost. Ipak iz predavanja se sada može naslutiti da LCHF i nije tako velika crna rupa i nešto zabranjeno, već se ističe nedovoljna dostupnost podataka temeljem kojih bi se mogao donijeti bilo kakav objektivan zaključak. U razgovoru s jednom doktoricom s područja SAD-a, dobili smo odgovor da ona osobno nije niti za, niti protiv LCHF prehrane. Zašto? Zato što većina ljudi smatra, ukoliko ne konzumiraju visokoškrobne ugljikohidrate, da im to istovremeno otvara vrata velikom i pretjeranom konzumiranju hrane koja je “dozvoljena”. Važno je naglasiti da “dozvoljena” ne znači i neumjerena!

Što onda na kraju učiniti?
Nekima će šećeri pomoću visokougljikohidratne dijete biti odlični, drugima će pak biti katastrofalni. Osobno smatram da je najbitnije kako se mi osjećamo u vlastitoj koži. Ukoliko mi doktor kaže da su mi nalazi fenomenalni, a ja se osjećam katastrofa, jedan komad papira neće popraviti moje psihičko i fizičko stanje. Isto vrijedi i obrnuto. Ukoliko se neka brojka ne nalazi u omjerima koje je neki laboratorij propisao, znači li to da se ja moram početi osjećati loše? NIKAKO! Trebamo slušati svoje tijelo i raditi ono što nam ono preporučuje jer to je ono što nama samima dolazi od majke prirode. Sve ostalo su samo ljudske smjernice koje su upravo to – smjernice, dok su realnost i život nešto sasvim drugo.

Piše: Maja Vuković

Informacijom do uspješnog svakodnevnog života s dijabetesom je volonterski projekt diseminacije stečenih znanja i iskustava.

Ove prve, 2017. godine, volonteri će sticati znanje i iskustvo na konferenciji o šećernoj bolesti Američke dijabetičke asocijacije koja se održava od 9.6. do 13.6. u San Diegu.

Volonteri uključeni u projekt 2017. godine: Davor Skeledžija, Ana Špoljarić i Maja Vuković (blogeri portala www.nainzulinu.com)

Projekt su do sada podržali Novo Nordisk Hrvatska, MediLigo, MediLab i Adriatic Zagreb Factoring.