Meso – potencijalni okidač upalnih procesa u tijelu koji ubrzavaju starenje

Kako meso izaziva upalu? U nastavku vam donosimo pogled sa znanstvenog aspekta što se uistinu događa s vašim tijelom kada jedete meso i kako se hranom možete boriti protiv raznih upalnih procesa!
Znanstvena nastojanja s primarnim ciljem razumijevanja starenja su snažna, te se značajne količine novca troše na istraživanje strategija (1) kako odgoditi ili usporiti posljedice starenja. Važno je razumjeti da postoje koraci koje danas možete poduzeti kako biste usporili starenje svoga tijela.

Važno je i razumjeti što je upala, kako se odnosi na starenje, te kako specifična skupina hrane – meso, potiče upalne procese u ljudskom tijelu.

Što je upala?

Upala je složen proces u kojem se stanice i kemikalije u našem tijelu bore protiv infekcija i drugih prijetnji, te se može aktivirati akutno ili dugoročno.

Ako imunološki sustav otkrije prijetnju, oslobađaju se kemikalije poput histamina koje uzrokuju širenje krvnih žila, te tako bijelim krvnim ćelijama omogućavaju „čišćenje“ upaljenoga područja.

Iako upala zapravo štiti naše zdravlje kada je u pitanju akutna reakcija poput ugriza kukca ili infekcija, kronična upala je sasvim druga priča.

Mnoga medicinska oboljenja uzrokovana su kroničnom aktivacijom upalnih procesa u našem tijelu. Ona uključuju astmu, akne, celijakiju, reumatoidni artritis, pa čak i aterosklerozu srčanih arterija.

Više od polovice naše imunološke obrane nalazi se u našem gastrointestinalnom traktu radi praćenja namirnica koje jedemo. Određena vrsta hrane može uzrokovati upalne procese i pokrenuti kronični odgovor ako se kontinuirano njome hranimo, dok neke druge vrste prehrambenih namirnica mogu imati sasvim suprotan učinak i djelovati protuupalno.

Uzrokuje li meso upalne procese?

1) Meso povisuje razinu C-reaktivnog proteina – pokazatelja upale

Povećani hs-CRP (visoko osjetljivi C-reaktivni protein – protein koji jetra stvara kada upala postoji u tijelu) predviđa razvoj ozbiljnih bolesti. Višestruka ispitivanja (2) su otkrila da se (čak i nakon uzimanja u obzir preostalih relevantnih čimbenika) konzumacija mesa povezuje s povećanim hs-CRP-om.

2) Meso izaziva otpornost na inzulin – što dovodi do dijabetesa

Staničnom starenju pogoduje i razvoj inzulinske rezistencije – stanje u kojem stanice tijela ne reagiraju pravilno na hormon inzulin.

Znanstvenici su proučavali način na koji konzumiranje određene hrane utječe na oslobađanje inzulina (3). Iznenađujuće, neke vrste mesa bogate proteinima i masnoćama izazivaju izlučivanje inzulina u jednakoj mjeri kao i neka hrana bogata ugljikohidratima (npr. govedina je bila jednaka smeđoj riži).

Istraživači su otkrili da riba, govedina, sir i jaja imaju veći odziv inzulina po gramu u odnosu na mnoge vrste hrane bogate ugljikohidratima.

3) Meso podiže inzulinu sličan faktor rasta 1 – povezan s karcinomom dojke i prostate

Inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1) je peptidni hormon koji stimulira rast stanica. Ujedno je povezan s visokim rizikom obolijevanja od karcinoma dojke i prostate. Ljubitelji mesa stalno imaju višu razinu IGF-1 od vegetarijanaca ili vegana (4).

Rak dojke i prostate rijetki su u tradicionalnim azijskim zajednicama koje imaju vrlo nizak unos mesnih proizvoda. Primjerice Okinawans, jedni od najdugovječnijih ljudi, unose manje od 10% dnevnih kalorija putem mesa.

4) Meso proizvodi trimetilamin-N-oksid – koji potiče bolesti srca

2011. godine, istraživači iz klinike u Clevelandu pokazali su da osobe koje konzumiraju meso proizvode metabolit koji potiče bolesti srca, koji se naziva trimetilamin-N-oksid ili TMAO.Iznimno je interesantna činjenica da TMAO nije bio povišen kod vegana koji su za potrebe istraživanja zamoljeni da konzumiraju mesni obrok (5).

5) Meso može dovesti do trajnog nakupljanja onečišćujućih tvari u organizmu – koje su povezane s višestrukim bolestima

Postojani organski zagađivači (POPs) su toksične sintetičke kemikalije koje se nakupljaju u masnoći. Neki od POP-ova su PCB-i, dioksini, DDT i usporivači plamena koji se koriste u odjeći i namještaju.

Oni narušavaju endokrine puteve i povezani su s rakom, bolestima srca, hipertenzijom, pretilošću i dijabetesom (6).

POP-ovi ulaze u naše tijelo uglavnom iz životinjskih proizvoda koje jedemo. Primjerice, razina PCB-a u životinjskoj masti koja se nalazi u mesu mnogo je viša od razine koja se nalazi u povrću, voću i žitaricama.

Znanost kaže da svo meso izaziva upalu

Nedavno objavljena studija kaže „da je jednu od najkonzistentnijih epidemioloških povezanosti prehrane i rizika od bolesti predstavlja utjecaj konzumacije crvenog mesa (govedine, svinjetine i janjetine, posebno u prerađenim oblicima)“ (7). Iako se procjene rizika razlikuju, konzumacija mesa redovno se povezuje sa smrtnošću od svih uzroka, kolorektalnim i drugim karcinomima, aterosklerotskom kardiovaskularnom bolešću, dijabetesom tipa II i raznim drugim upalnim procesima.

Naravno, bez obzira na to što odlučite jesti, napunite svoj tanjur što je više moguće s dokazanim borcem protiv upale i starenja: povrćem!

Za 3L piše: Matea Matijević

Matea je 33-godišnja ekonomistica iz Zagreba. Iako poslovno radi u domeni razvoja poslovanja, svoju strast želi proširiti i na širenje svijesti o važnosti pravilne prehrane i zaštite okoliša općenito.

Izvor (11.11.2019.): https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation 

(1)Human Longevity, Inc. (2017). Health Nucleus X., Human Longevity, Inc. Launches Pilot Program, Health Nucleus X, https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(2)Ley, S.H., Sun, Q., Willett W.C., Eliassen, A.H., Wu, K., Pan, A., Grodstein, F., Hu, F.B. (2014). Departments of and Epidemiology, Harvard School of Public Health, and the Channing Division of Network Medicine, Department of Medicine, Brigham and Women’s Hospital and Harvard Medical School, Boston, MA; and the Saw Swee Hock School of Public Health and Yong Loo Lin School of Medicine, National University of Singapore and National University Health System, Singapore (AP)., Associations between red meat intake and biomarkers of inflammation and glucose metabolism in women., https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(3)Miller, J.C., Petocz, P. (1997). Department of Biochemistry, University of Sydney, Australia., An insulin index of foods: the insulin demand generated by 1000-kJ portions of common foods, https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(4)Allen, N.E., Appleby, P.N., Davey, G.K., Kaaks, R., Rinaldi, S., Key, T.J. (2002). Cancer Research United Kingdom Epidemiology Unit, University of Oxford, Oxford OX2 6HE, United Kingdom., The associations of diet with serum insulin-like growth factor I and its main binding proteins in 292 women meat-eaters, vegetarians, and vegans, https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(5)Tang, W.H., Wang, Z., Levison, B.S., Koeth, R.A., Britt, E.B., Fu, X., Wu, Y., Hazen, S.L. (2013). Department of Cellular and Molecular Medicine, Lerner Research Institute, Cleveland Clinic, Cleveland., Intestinal microbial metabolism of phosphatidylcholine and cardiovascular risk., https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(6)Ljunggren, S.A., Helmfrid, I., Salihovic, S., van Bavel, B., Wingren, G., Lindahl, M., Karlsson, H. (2014). Department of Clinical and Experimental Medicine, Linköping University, Linköping, Sweden., Persistent organic pollutants distribution in lipoprotein fractions in relation to cardiovascular disease and cancer., https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

(7)Alisson-Silva, F., Kawanishi, K., Varki, A. (2016). Glycobiology Research and Training Center (GRTC), Center for Academic Research and Training in Anthropogeny (CARTA), Departments of Medicine and Cellular & Molecular Medicine, UC San Diego, La Jolla, USA., Human risk of diseases associated with red meat intake: Analysis of current theories and proposed role for metabolic incorporation of a non-human sialic acid., https://foodrevolution.org/blog/does-meat-cause-inflammation

Napomena: Udruga 3L ne zastupa ničije pojedinačno mišljenje te ne odgovara za točnost informacija navedenih u originalnom izvoru. Objavljene informacije su isključivo informativnog karaktera i ne služe za dijagnostiku, tretman, liječenje ili prevenciju bolesti te se preporuča da se konzultirate s vlastitim liječnikom ili drugim stručnim osobama prije njihovog korištenja. Sve objavljene sadržaje koristite isključivo na vlastitu odgovornost i sigurnost.

Upale i upalne bolesti – kako osigurati zdrav život?

Kada pogledamo bolesti koje muče naše društvo – artritis, srčane bolesti, dijabetes, visoki krvni tlak, astma, upalne bolesti crijeva – vidimo da su potrebne dugoročne promjene načina života. Ono što možda nije toliko očito jest poveznica između svega gore navedenog – upala koja je početna faza kod većine spomenutih bolesti.

Konzumirajući namirnice koje potpomažu u borbi protiv upala, ne samo da se simptomi ovih bolesti mogu ublažiti, već se možemo izliječiti i od same bolesti.

Protuupalna hrana može preobraziti vaše zdravlje

Upala kao tjelesna funkcija nije nužno loša. Kad je tijelo ozlijeđeno ili bolesno, limfni (imunološki) sustav se pokreće, dovodeći vojsku bijelih krvnih zrnaca imunološkog sustava u područje visokog rizika povećanim protokom krvi.

Uz povećanu aktivnost u području bolesti, može doći i do oticanja, crvenila, boli ili nelagode. Upala, u zdravom tijelu, je normalan i učinkovit odgovor koji olakšava ozdravljenje.

Nažalost, znamo da ovo nije cijela priča.

Kad imunološki sustav nadjača i počne napadati zdrava tjelesna tkiva, dolazi do autoimunog poremećaja poput propusnog crijeva i upale na inače zdravim dijelovima tijela. To se odnosi i na simptome artritisa i fibromialgije, kao i na celijakiju i iritabilnu bolest crijeva. Za bolesti koje nisu autoimune, upala i dalje može igrati ulogu jer tijelo neprekidno pokušava zacijeliti tkiva u određenom dijelu tijela. Na primjer kod astme koja stvara upalne dišne ​​putove, također upala povezana s dijabetesom utječe na otpornost na inzulin i tako dalje.

Ako su upale i bolesti koje slijede tu upalu nešto što vam onemogućava normalan život postoji način za promjenu takvog stila života, a to je protuupalna prehrana.

Protuupalna prehrana

 Standardna (tipična za zapadne zemlje) prehrana nikada se ne smatra uzornom, ali kada počnemo govoriti o upalama, još je i važnije  preispitati našu uobičajenu prehranu. Izvješće Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a objavilo je:

„Iako današnja moderna prehrana može pružiti korisnu zaštitu od nedostatka mikro i makro nutrijenata, naš prekomjeran unos kalorija i makro nutrijenata koji većinski čine našu prehranu mogu dovesti do pojačane upale, smanjene kontrole infekcija, povećane stope raka i povećanog rizika za alergijske i upalne bolesti.“

Da bismo se kretali prema protuupalnoj prehrani i protuupalnim namirnicama, prvenstveno se odričemo od obilja prekomjerno prerađenih, neuravnoteženih prehrana zapada te se okrećemo prema primjerima prehrane Mediterana. Mediteranska prehrana sadrži puno svježeg voća i povrća, malo crvenog mesa, bez previše kemikalija ili mesnih aditiva, te obilja omega-3 hrane.

Dok proučavamo protuupalne komponente određene hrane i bilja, možemo vidjeti kako je ova vrsta prehrane povezana sa smanjenom upalom. Među brojnim spojevima koji se nalaze u svježim proizvodima, nekoliko općih kategorija ističu se kao korisnima u napadima na upalu i upalne bolesti u samim začećima istih.

Neupitno je da potraga za ljekovitom prehranom započinje s jelovnikom punim povrća, voća, divljeg mesa i sjemenki koje su bogate omega-3 kiselinama. Takva protuupalna hrana može regulirati imunološki sustav i utjecati na način na koji upala utječe na naša tijela i naše živote.

Top 9 protuupalnih namirnica

Male, postupne promjene su obično održivije, tijelo se lakše prilagođava i smanjuje se vjerojatnost da će te se vratiti svojim starim navikama. Dakle, umjesto da ispraznite svoju smočnicu i otplovite na Sredozemlja, možete krenuti s protuupalnom prehranom korak po korak.

Dodavanjem  protuupalnih namirnica koje se bore protiv upala i obnavljaju zdravlje na staničnoj razini, možete početi popravljati tijelo bez ikakvih drastičnih promjena. Jednom kada pronađete hranu koja liječi vaše tijelo i zadovoljava nepce, možete ukloniti počinitelje upale, a da to ni ne osjetite. Pogledajmo 9 najboljih protuupalnih namirnica koje možete dodati svojoj prehrani.

1) Zeleno lisnato povrće

Voće i povrće bogato je antioksidansima koji vraćaju stanično zdravlje, kao i protuupalnim flavonoidima. Ako se mučite s konzumacijom dodatnih porcija zelenog lisnatog povrća, pokušajte s protuupalnim sokovima koji sadrže zeleno lisnato povrće u kombinaciji s nekim od ostalih namirnica na popisu.

2) Repa

Znak da je neka namirnica bogata antioksidansima jest njezina tamna boja, a repe su odličan primjer! Hranjive tvari koje dobijemo iz repa koriste se za popravak oštećenja na stanicama uzrokovanih upalom.  Repi, antioksidans betalain daje tu intenzivnu boju i djeluje protuupalno. Kada se repa doda prehrani, osim što popravlja stanice još i dodaje visoku količinu kalija i magnezija koji se bore protiv upala.

Repe sadrže magnezij koji je jako važan jer je manjak magnezija povezan s upalnim stanjima, uz to kalcij se ne prerađuje u tijelu bez magnezija što će reći da manjak magnezija rezultira nakupljanjem kalcija u tijelu – ta neugodna nakupina, poput kalcificiranog bubrežnog kamena, tada rezultira upalom. Ali kada se konzumira uravnotežena prehrana, uz protuupalnu hranu bogatu kalcijem i magnezijem, tijelo bolje prerađuje ono što je unijelo.

3) Brokula

Nije tajna da je brokula vrijedan dodatak bilo kojoj prehrani. Za protuupalnu dijetu je neprocjenjiva. Brokula ima veliku količinu kalija i magnezija, a njen antioksidansi su posebno snažne protuupalne tvari.

Brokula je puna ključnih vitamina, flavonoida i karotenoida. To zajedno djeluje na snižavanje oksidativnog stresa u tijelu i pomaže u borbi protiv kronične upale i rizika od nastanka raka.

4) Borovnice

Jedan antioksidans posebno se ističe kao snažna protuupalna tvar, a to je kvercetin. Kvercetin se nalazi u citrusima, maslinovom ulju i plavim bobicama, a to je flavonoid (korisna tvar ili fitonutrijent koji prevladava u svježim namirnicama) koji se bori protiv upale, pa čak i raka. Prisutnost kvercetina jedna je od zdravstvenih prednosti borovnica.

Jedno istraživanje (2) otkrilo je da konzumiranje borovnica usporava opadanje kognitivnih funkcija i poboljšava pamćenje i motoričke funkcije. Znanstvenici  se vjerovali da su ovi rezultati dobiveni zbog antioksidansa u borovnicama koji štite tijelo od oksidativnog stresa i smanjuju upalu.

5) Losos

Losos je izvrstan izvor esencijalnih masnih kiselina i smatra se jednim od najboljih omega-3 namirnica. Omega-3 su neke od najsnažnijih protuupalnih tvari, koje pokazuju dosljedno ublažavanje upale i smanjenje potrebe za protuupalnim lijekovima.

Istraživanja (3) pokazuju da omega-3 masne kiseline smanjuju upalu i mogu pomoći u smanjenju rizika od kroničnih bolesti, poput bolesti srca, raka i artritisa. Omega-3 masne kiseline visoko su koncentrirane u mozgu i čini se da su važne za kognitivne funkcije. Izvor ribe i mesa među protuupalnim namirnicama je važan. Jedna od opasnosti uzgojene ribe je da nema iste hranjive sastojke kao i divlji losos.

6) Orasi

Ako slijedite dijetu bez puno mesa, orašasti plodovi i sjemenke mogu nadoknaditi vrijednost proteina i omega-3. Dodajte orahe bogate omega-3 zelenim lisnatim salatama s maslinovim uljem za zadovoljavajući protuupalni obrok ili zgrabite šaku za užinu dok ste u pokretu.

Hranjivi sastojci u orasima mogu pomoći u zaštiti od metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih problema i dijabetesa tipa 2, a neke fitonutrijente u orasima teško je pronaći u bilo kojoj drugoj hrani.

7) Chia sjemenke

Masne kiseline koje se nalaze u prirodi uravnoteženije su od masti koju obično konzumiramo u našim tipičnim namirnicama. Blagodati chia sjemenki nude, na primjer, omega-3 i omega-6, koje treba konzumirati u ravnoteži .

Chia je antioksidativna, protuupalna te sadrži esencijalne masne kiseline alfa-linolensku i linolensku kiselinu, mucin, stroncij, vitamine A, B, E i D, i minerale uključujući sumpor, željezo, jod, magnezij, mangan, B1, B2.

Sposobnost Chia sjemenki da uklanjaju upalu, reguliraju kolesterol i snižavaju krvni tlak izuzetno je korisna za zdravlje srca.

8) Kurkuma

Primarni spoj kurkume, kurkumin, je i njegova aktivna protuupalna komponenta. Zdravstvena korist kurkume čini se neprocjenjivom u protuupalnoj prehrani.

Časopis Oncogene objavio je rezultate istraživana (4) u kojem je ocijenjeno nekoliko protuupalnih spojeva. Otkriveno je da su aspirin (Bayer, itd.) I ibuprofen (Advil, Motrin, itd.) najslabiji, dok je kurkumin jedan od najmoćnijih protuupalnih sredstava na svijetu.

Zbog visokih protuupalnih svojstava, kurkuma je vrlo učinkovita u pomaganju ljudima u upravljanju reumatoidnim artritisom.

9) Đumbir

Đumbir se koristi svjež, osušen ili u obliku suplemenata i ekstrakata koji pomažu u smanjenju upale izazvane pre aktivnim imunološkim reakcijama.

Budući da je đumbir učinkovit u zagrijavanju tijela, može pomoći u razbijanju nakupine toksina u vašim organima. Također je poznato da čisti limfni sustav, kanalizaciju našeg tijela.

Zdravstvene prednosti đumbira mogu uključivati ​​čak i liječenje upala kod alergijskih i astmatičnih poremećaja.

Hrana koju treba izbjegavati

S protuupalnom hranom koja ispunjava prehranu, prirodno počinjete eliminirati  hranu i tvari koje potiču upalu jer one nisu tako zadovoljavajuće kao prehrana bogata cjelovitom hranom.

Glavni problem jesu zasićene i trans masne kiseline  koje se nalaze u prerađenoj hrani. Te masti uzrokuju upalu i povećavaju faktore rizika za pretilost, dijabetes i srčane probleme. Ista će hrana vjerojatno biti i puna omega-6 masnim kiselinama, koje su neophodne, ali samo u određenoj mjeri.

U pre velikoj mjeri i bez ravnoteže s omega-3, omega-6 masti zapravo stvaraju upalu u tijelu. Tipična zapadnjačka prehrana obično sadrži 14-25 puta više omega-6 masnih kiselina od omega-3 masnih kiselina.

Jednostavni, rafinirani šećeri i ugljikohidrati također su krivci za upalu.

Na kraju možemo zaključiti kako redovita tjelesna aktivnost može pomoći u sprječavanju nakupljanja ili povratka sustavne upale. Aktivni život koji potiče svježa, cjelovita protuupalna hrana, bez prerađenih, toksičnih spojeva, može vas usmjeriti ka životu bez upala.

Za 3L piše: Mislav Majcan

Mislav ima 18 godina i ide u srednju školu. Iako je mlad, opisuje se kao entuzijast za politiku i aktivist za zaštitu okoliša. Uz to je veliki ljubitelj životinja.

Izvori:

(1) http://z35.sane.pages.ontraport.net/antiinflammation

(2) https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1002/ana.23594

(3) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3257651/

(4) https://www.nature.com/articles/s41598-019-44227-x

Napomena: Udruga 3L ne zastupa ničije pojedinačno mišljenje te ne odgovara za točnost informacija navedenih u originalnom izvoru. Objavljene informacije su isključivo informativnog karaktera i ne služe za dijagnostiku, tretman, liječenje ili prevenciju bolesti te se preporuča da se konzultirate s vlastitim liječnikom ili drugim stručnim osobama prije njihovog korištenja. Sve objavljene sadržaje koristite isključivo na vlastitu odgovornost i sigurnost.

Novi pristupli kontroli dijabetesa – pristup orijentiran na obitelj

Dijabetes je bolest cijele obitelji (1). Kada dijete oboli, to u pravilu zahvaća i utječe na svakodnevni život barem dodatna tri ili četiri člana njegove obitelji. Obitelj ima i važnu ulogu u kontroli razina šećera, što potvrđuju liječnici koji tvrde da su razine djetetovog hemoglobina A1C u velikoj mjeri povezane s načinom na koji roditelji svakodnevno kontroliraju dijabetes (1). Jedan od glavnih zadataka, ali i borbi roditelja je kako odgojiti djecu s osjećajem samopouzdanja, kompetentnosti i neovisnosti u kontroli njihove bolesti, uzimajući u obzir da su još uvijek samo djeca.

Iako postoje mnoge metode kojima se pokušava olakšati i djeci i roditeljima – poput grupa podrške, ljetnih kampova i različitih edukativnih predavanja, rijetko koja od njih je pokazala dugotrajne rezultate (2). Upravo iz tog razloga, stručnjaci su konstanto u potrazi za metodama koje imaju dugotrajni učinak uz razumne troškove provedbe.

FADM model

Family Approach to Diabetes Management (FADM, obiteljski pristup kontroli dijabetesa) jedan od novijih pristupa kontroli dijabetesa koji obećava dugotrajne rezultate, a temelji se upravo na saznanju da je obiteljska dinamika jedan od glavnih čimbenika koji utječu na kontrolu dijabetesa. FADM model naglašava važnost sposobnosti samokontrole/samoupravljanja pacijenata i njihovih obitelji, pri tome proučavajući i identificirajući različite stilove komunikacije unutar obitelji za koje pretpostavljaju da utječu na kliničke rezultate.

Model je nastao tijekom 70-ih i 80-ih godina u Philadelphiji i temelji se na radu L. Bakera (endokrinologa), S. Minuchina (dječjeg psihijatra) i B. Rosman (kliničke psihologinje). Oni su radili na identifikaciji varijabli koje doprinose „lošim“ medicinskim i psihološkim ishodima različitih bolesti (3). Njihovo istraživanje pratilo je 50 obitelji s djetetom oboljelim od dijabetesa kroz period od dvije godine. Iako rezultati nikad nisu službeno objavljeni, u analizi su iskočile dvije varijable kao značajni prediktori razina djetetovog A1C (kao indikatora kontrole).

Prva varijabla je majčin doživljaj potpore koju ona dobiva unutar obitelji, koji između ostaloga govori i o sposobnosti obitelji da se organizira i adekvatno reagira na stres i traumu. Druga varijabla se odnosila na procjenu voditelja edukacije o dijabetesu o jednostavnosti dogovora za termine edukacije tijekom hospitalizacije koja govori o važnosti obiteljske strukture i kapacitetu obitelji za prilagodbu na svakodnevne izazove nošenja s dijabetesom. Te dvije varijable postale su temelj FADM modela prikazanog u ovom istraživanju.

Iako je krajnji cilj FADM modela promijeniti ponašanje u smjeru bolje metaboličke kontrole, važno je naglasiti da se ovdje ne radi o klasičnom pristupu modifikacije ponašanja. Termin „promjena ponašanja“ koji se koristi temeljen je na ideji da je kod djece lakše postići promjenu stava promjenom ponašanja, nego čekati „a-ha“ trenutak spoznaje o važnosti kontrole dijabetesa koja će dovesti do promjene u ponašanju.

Model stavlja naglasak na promjenu djetetovih ponašanja vezanih uz metaboličku kontrolu i pružanje podrške obitelji čiji je zadatak podržati i poticati djetetova odgovorna ponašanja, a koja su sukladna djetetovoj dobi. Promjena ponašanja se postiže usmjeravanjem na konkretne rezultate, razjašnjavanjem i modifikacijom uloga i odgovornosti pojedinih članova obitelji, a kao jedan od ishoda se promatraju i A1C razine.

Primjena FADM modela u praksi

Prije uključivanja obitelji u terapiju moraju se osvijestiti neke pretpostavke koje osiguravaju odgovarajući kontekst unutar kojeg ovaj oblik terapije može funkcionirati. To su:

• „pacijent“ u ovom modelu je cijela obitelj, ne samo oboljelo dijete (4)
• svaki član obitelj nosi jedinstvene osobine ličnosti, ali i specifična ponašanja i način komunikacije koji su oblikovani obiteljskim potrebama i pravilima
• odgovoran pristup brizi za sebe je pravilo kojeg se dijete mora pridržavati, slično kao i što mora ići u školu ili obavljati kućanske poslove
• dok god mlada osoba nema financijsku samostalnost, roditelji imaju pravo očekivati odgovorno ponašanje u kontroli dijabetesa od svog djeteta i odrediti posljedice ako se ono toga ne pridržava
• nepridržavanje dogovorenih pravila se promatra na isti način kao i nepridržavanje drugih obveza (pr. pisanje zadaće), mladima se nastoji prenijeti pouka da ne moraju voljeti sve što rade, ali svejedno neke stvari moraju napraviti

Na prvom susretu obično sudjeluje cijela obitelj, uključujući i braću/sestre oboljelog djeteta. Svrha susreta je otkriti na koji su se način oni kao obitelj nosili s početnom dijagnozom i prvom hospitalizacijom djeteta. Kroz sljedeće susrete radi se na utvrđivanju trenutnih zaduženja pojedinih članova obitelji, kao i utvrđivanju očekivanja koje roditelji imaju od njihovog adolescenta pri kontroli dijabetesa. Jedan od zadataka voditelja susreta je podržati roditelje u donošenju pravila.

Oboljelom djetetu se da lista zadataka koji se od njega očekuju (bez iznimke), dok se roditelje podučava da tijekom određenog vremena „ne prigovaraju“, a da svako nepridržavanje liste promatraju kao neodrađivanje uobičajenih djetetovih zadataka. Također, od djeteta se očekuje da vodi evidenciju o razinama šećera na mjestu gdje i roditelji mogu be problema pristupiti tim podacima. Time se nastoji smanjiti vrijeme i energija koje se troše, a adolescentu se omogućuje prostor u kojem živi bez stalnih provjera roditelja, pružajući mu tako potrebnu autonomiju.

Obitelj također treba odrediti vrijeme za „tjedni sastanak“ čija je tema kontrola dijabetesa na kojem se dogovaraju oko provedenih postupaka kontrole te se dijete može nagraditi ili razgovarati s njim o posljedicama neizvršavanja svih uputa. Tjedni sastanci smanjuju vrijeme provedeno u aktivnoj brizi oko dijabetesa, dok podučavanje o posljedicama nepridržavanja uputa omogućuje adolescentu da donosi pravilne odluke uzimajući pri tome u obzir prednosti i moguće posljedice vlastitih postupaka. Na taj način, čak i ako donesu neprimjerenu odluku, donijeli su je na primjeren način.

Ovim putem se sve više zadataka i odgovornosti daje djetetu, dok se istovremeno smanjuje razina tenzija u obitelji. Kada se uspostavi ovakav sustav s obitelji se provode dodatni susreti kako bi se provjerilo pridržavaju li se dogovorenih postupaka, čime se fokus stavlja na konkretne probleme, umjesto na općenite prigovore.

Rezultati

Ako je glavni problem adolescenta u nepridržavanju uputa, ovaj pristup već kroz 2-3 mjeseca (5-10 redovitih susreta) može ostvariti značajne rezultate. Osim boljih A1C razina, oboljela djeca postaju odgovornija u ponašanju te pokazuju niže razine depresije i ljutnje, dok roditelji izvještavaju o boljem međusobnom odnosu, a braća i sestre oboljelog djeteta izvještavaju o nižim razinama anksioznosti i da im roditelji posvećuju više vremena i pažnje.

O učinkovitosti tretmana govori i podatak da je u periodu od dvije godine, koliko je trajalo ovo istraživanje, čak 90% obitelji ostvarilo značajna poboljšanja u navedenim područjima. Pozitivne učinke su primijetili i zdravstveni djelatnici koji izvještavaju o nižim stopama sagorijevanja, većem osjećaju profesionalne kompetentnosti i uživanja u poslu kojeg rade.

Ovi rezultati su veoma obećavajući i upućuju stručnjake u ovom području na promjenu paradigme. Kontrola dijabetesa se treba početi promatrati kroz holistički pristup orijentiran na cijelu obitelj, pri tome se usmjeravajući na dostižne i realistične ciljeve koji će u konačnici omogućiti oboljelima, ali i njihovim bližnjima više vremena i energije koje mogu usmjeriti na život izvan okvira bolesti.

Za 3L piše: Nikolina Mihić

Izvor: https://spectrum.diabetesjournals.org/content/17/1/31

(1) Anderson BJ, Miller JP, Auslander WF, Santiago JV: Family characteristics of diabetic adolescents: relationship to metabolic control. Diabetes Care 4:586–593, 1981

(2) Hanson C, DeGuire MJ, Schinkel AM, Kolterman OG: Empirical validation for a family-

centerd model of care. Diabetes Care 18:1347–1356, 1995

(3) Minuchin S, Baker L, Rosman B, Liebman R, Milman L, Todd TC: A conceptual model of psychosomatic illness in children. Arch Gen Psychiatry 32:1031–1038, 1975

(4) Anderson, BJ, Brackett J, Ho J, Laffel L: An office-based intervention to maintain parent-adolescent teamwork in diabetes management: impact on parent involvement, family conflict, and subsequent glycemic control. Diabetes Care 22:713–721, 1999

Napomena: Udruga 3L ne zastupa ničije pojedinačno mišljenje te ne odgovara za točnost informacija navedenih u originalnom izvoru. Objavljene informacije su isključivo informativnog karaktera i ne služe za dijagnostiku, tretman, liječenje ili prevenciju bolesti te se preporuča da se konzultirate s vlastitim liječnikom ili drugim stručnim osobama prije njihovog korištenja. Sve objavljene sadržaje koristite isključivo na vlastitu odgovornost i sigurnost.