Najava: edukacija o životu s dijabetesom tipa 1 (2. dio) , gost dr. Igor Bjelinski

Zahvaljujemo se doktoru Igoru Bjelinskom na gostovanju u petak 15.5.2015. u vremenu od 18 do 20 sati. Okupili smo se roditelji s djecom u fazi preddijabetesa, roditelji s djecom oboljelom od dijabetesa tipa 1, neki novootkriveni, neki sa stažom i mlada trudnica. Dok smo mi roditelji doktora obasipali pitanjima, djeca su crtala, bojala i igrala se u dvorištu škole. Za sudionike edukacije pripremili smo i malu zakusku. Na kraju, kada je došlo vrijeme da izađemo iz prostora koji koristimo, u zraku je ostalo još mnogo mnogo pitanja i činilo se da smo tek počeli. Odmah nakon radionice uslijedila je i molba da se druženje ponovi kako bi nastavili tamo gdje smo stali.

Dr. Bjelinski specijalist je koji se prvenstveno bavi liječenjem bolesnika s dijabetesom tipa 1 i zaposlen je u klinici Vuk Vrhovac. Nije pedijatar, a njegovi pacijenti stariji su od 16 godina. Edukaciju smo zamislili uglavnom neformalnu te nam se doktor na početku ukratko predstavio, a zatim su uslijedila pitanja i podpitanja na koja nam je doktor sasvim otvoreno i stručno odgovarao. Neke smo teme, u komunikaciji roditelj – doktor vjerojatno otvorili prvi puta, a o nekim temama čuli smo drugačiji stav, odnosno stavove. Ovdje ćemo pokušati navesti neke od spomenutih tema (koje ne pripadaju kategoriji prestručnih, odnosno izostavljamo teme za koje bi bila potrebna stručna podrška) no uz važnu napomenu da pišemo laički i navodi u ovom članku nisu autorizirani. Ipak, pokušat ćemo ih ispravno prenjeti.

Tema: pozitivna i negativna strana inzulina

Prvo je važno naglasiti da osobe oboljele od dijabetesa tipa 1 bez terapije inzulinom, u ovom trenutku, ne mogu živjeti. Također, za svaku osobu postoji minimalna doza (količina) inzulina koju ta osoba treba primati  i terapija ne smije biti ispod te granice. Isto tako svakoj osobi najbolje  odgovara jedna vrsta inzulina.

No prekomjerne doze inzulina čije davanje je često uzrokovano nepravilnom prehranom mogu uzrokovati:

– oštećenje krvnih žila  (višak kalorija se skladišti kao masnoće,  povećava se „loš“ kolesterol)

– rezistenciju na inzulin (velika količina inzulina dovodi do smanjene osjetljivosti stanica na inzulin)

– možda ubrzani  rast tumora iako to nije sigurno dokazano  (inzulin se može vezati na receptor rasta koji je sličan receptoru inzulina, a tumori ih imaju mnogo, no to se ne događa osim u slučaju prekomjernih doza inzulina)

Smanjenje dnevne doze inzulina moguće je uz umjerenu i redovitu tjelesnu aktivnost čime se povećava osjetljivost stanica na inzulin. Naglasak je na umjerenu i redovitu aktivnost jer intenzivna tjelesna aktivnost može izazvati paradoks i u tom slučaju razina glukoze u krvi može rasti za vrijeme vježbanja. Uz dostatnu dozu inzulina tijekom vježbanja  razina glukoze pada. Treba znati da je potrošnja inzulina tijekom tjelesne aktivnosti brža zbog bolje cirkulacije. Stanice mišića mogu koristiti glukozu bez inzulina „do plafona“, nakon čega i mišići trebaju inzulin. „Plafon“ je kod profesionalnih sportaša viši od prosjeka. Nakon što potrošnja glukoze dosegne tu granicu i mišići također trebaju inzulin, a ako njega u krvi  nema dovoljno  šalje se signal u mozak za potrebom za energijom te tijelo počinje proizvodnju glukoze. Tako započinje začarani krug koji vodi hiperglikemiji unatoč tjelesnoj aktivnosti.

Dijabetičarima tipa 1 preporuča se baviti umjerenom i redovitom tjelesnom aktivnošću te tome prilagoditi terapiju inzulinom. Dulja tjelesna aktivnost zahtijeva pauze, odnosno zahtijevnije ciljeve treba podijeliti u nekoliko dijelova kroz dan (npr. vožnja bicikla na duge staze podijeljena u više kraćih staza; kratka izmjena igrača i odmor desetak minuta tijekom utakmice i sl.).

Tema: Humani inzulini vs. analozi

Danas su svi inzulini sintetizirani. Djelovanje starih tzv „humanih inzulina“ , na našem tržištu Humulin R i N, nije dovoljno fiziološko te su se počeli proizvoditi analozi inzulina.  Kratkodjelujući analozi inzulina počinju djelovati brže, a traju kraće nego humani inzulini pa im djelovanje bolje „pokriva“ obrok. Dugodjelujući analazi inzulina djeluju ravnomjernije i s manje varijabilnosti pa bolje održavaju razinu glukoze stabilnom između obroka. Analozi inzulina su stvoreni promjenom strukture humanog inzulina.

Svakom čovjeku najbolje odgovara jedna vrsta kratkodjelujućeg i jedna vrsta dugodjelujućeg inzulina.  Dokle god osobi vrsta inzulina koju uzima odgovara i regulacija glikemije je dobra, ne treba je mijenjati.

Humulinu N dodana je riblja bjelančevina i cink, a mana mu je što je vrlo nestabilan, odnosno razlika u djelovanju od dana do dana kod iste osobe može biti i do 80 %. Djeluje 12 do 13 sati.

Lantus, za razliku od drugih inzulina je kiseo (ph vrijednost, drugi inzulini su neutralni, ph vrijednost može biti uzrok peckanja kod davanja terapije). Iskustvo pokazuje da Lantus ne djeluje 24 sata pa ga je zato u osoba s tipom 1 šećerne bolesti potrebno davati u 2 dnevne doze. Stabilniji je od Humulina N te razlike u djelovanju mogu biti do 40 %.

Levemir je inzulin čije se djelovanje od dana do dana najmanje mijenja (10 do 20%). I njega treba davati u 2 dnevne doze.

Tema: Čuvanje stanica gušterače

Istražuje se  mogućnost poticanja preostalih stanica gušterače na rast i umnožavanje što bi u budućnosti moglo dovesti do izliječenja bolesnika s tipom 1 (i tipom 2 šećerne bolesti).  U tom smislu vrlo je važno očuvanje  beta stanica gušterače u što većem broju. Očuvanje stanica moguće je na način da im se omogući mirovanje i tako ih se sačuva od uništenja antitijelima u tipu 1 šećerne bolesti.  Tu veliku ulogu igra terapija inzulinom. Dr. Bjelinski stoga preporuča terapiju dugodjelujućim  inzulinom u dvije dnevne doze i u fazi novootkrivene šećerne bolesti tipa 1. Što manje gušterača radi to će se više beta stanica očuvati.

Poruka dr. Bjelinskog nama roditeljima je građenje dobrih odnosa i razumijevanja s našom djecom, a kada se osamostale naučiti ih da budu odgovorni prema svojoj bolesti. U današnje vrijeme kad su inzulini puno bolji nego prije 20 godina i kad postoje dobri i precizni aparati za samokontrolu glukoze, ni kod jednog bolesnika s tipom 1 šećerne bolesti ne bi se smjele razviti kronične komplikacije, ako se pridržavaju pravila liječenja, dijete i provođenja redovne tjelesne aktivnosti.

NAJAVA:

S doktorom Igorom Bjelinskim družimo se opet 12.6. u petak. Isto mjesto, isto vrijeme.

Obavezne (ozbiljne) prijave na kontakt@slatkikosecer.com.

Okupljamo se u 17:30, OŠ Tituša Brezovačkog, Špansko 1, učionica 38. Vidimo se!